Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se

Pa jel' vi mislite da će svijet nestati ako priznate pogrešku?

Autor Bruno Šimleša

Priznavanje pogreške endemsko je biće, a nalazi se taman negdje između mita i stvarnosti. Postoje priče iz davnina da se možda dogodilo u 12. stoljeću. Baš je u okolici Zadra iskopana ploča koja navodno svjedoči o tome, ali ne možemo biti sigurni jer nedostaje važan dio ploče. Ima i jedan zapis iz 16. stoljeća, ali i on je toliko slabo uščuvan pa ni za taj slučaj ne možemo biti 100 posto sigurni. Djedovi i bake pričali su nam o sličnim primjerima, ali rijetko tko je njih same čuo da ikada kažu: Oprosti, zeznuo sam, pogriješio sam, nisam u pravu, nisam znao... Kao da se radi o stranim riječima. Ili zabranjenim...

Većina ih izbjegava u najširem mogućem luku. Jer smo si zamislili da tako gubimo. Priznamo li pogrešku, gubimo moć u nekom odnosu, gubimo reputaciju, gubimo vjeru u sebe, a često mislimo i da ćemo izgubiti naklonost drugih... U svakom slučaju, mislimo da će priznavanje pogreške donijeti neki gubitak, a istina ne može biti dalje od toga.

Priznavanjem greške dobivate! Dobivate integritet! Osjećaj ljudskosti! Dobivate i veću mogućnost da to ispravite. Jer ako negirate da ste napravili nešto pogrešno, osjetno je veća šansa da nećete ništa naučiti pa ćete ponoviti to isto. I onda ćete više puta platiti cijenu te greške. Dobivate i osjećaj poštenja jer je humano priznati da ste nešto zeznuli. Tako znate da nitko drugi neće biti odgovaran za vaš propust. Osim vašeg ega koji osjeća poraz jer ste priznali grešku, vi kao čovjek dobivate u svakom drugom pogledu. A izgleda da to rijetki znaju...

Pogledajte samo prošlotjedne primjere. Dogodi se ona tragična situacija s doktorom iz Obrovca i njegovom „medicinskom sestrom“. Već je iz prvih izgovorenih riječi bilo jasno da ta mlada žena ima problema. Nemogućnost odgovaranja na pitanje, očajna konstrukcija rečenice, lutajuće oči, neartikulirana mimika, stalne kontradikcije, nemogućnost pamćenja onoga što je rekla prije jedne minute... Bilo je jasno. A bilo je jasno da neke probleme ima i doktor. I pola Hrvatske sprdalo se s njima, javno, nemilosrdno i bezrezervno. Nakon nekoliko dana njihovi su problemi postali očiti svima, ali tek sam jednu osobu od tih nekoliko tisuća napadača vidio da je priznala grešku. Priznala je da nije primijetila da imaju probleme i da ju je ponijela pljuvačka euforija. Svi ostali su, umjesto priznavanja pogreške, odlučili vrijeđati našu inteligenciju misleći da imamo sjećanje zlatne ribice. Pokušali su tvrditi da vrijeđanje tih ljudi zapravo nije bilo vrijeđanje tih ljudi, nego kritika sustava. Iako su uvrede bile upućene njima, izravno, bez ikakvog ustezanja. Pa zar je tako teško priznati da si zeznuo? Reci da nisi prepoznao da su ljudi u problemima i da ti je žao. Nije to tako strašno, svi griješimo. Humanije je priznati pogrešku, nego vrijeđati našu inteligenciju, nakon što si vrijeđao te ljude. Jer ako ne priznaš, povećavaš šansu da ćeš i u sljedećoj situaciji reagirati identično. Ne prepoznati da neki ljudi imaju problem i onda ne priznati da ti imaš problem s priznavanjem grešaka! Dakle, većina doista nije kritizirala sustav koji je dozvolio tu nakaradnu situaciju, nego je krenula u osobni napad i vrijeđanje i u redu je to priznati!

A sustav jest katastrofalan. I najgore u tom sustavu čak nije ni to što se dogodio taj slučaj koji se jednostavno nije smio dogoditi. Najgore je što je reakcija sustava bila apsolutno očekivana i kilava što nam garantira da će biti sličnih slučajeva! Baš nitko nije preuzeo odgovornost i baš su svi uprli prstom u neku drugu instituciju. „Ne, ne, nismo mi nadležni za to, to su ovi drugi. Ma ne, mi smo napravili izvještaj, trebali su reagirati oni treći. Ma kakvi, to je nadležnost onih prvih, kažu treći.“ I tako ukrug. Dobro da nisu okrivili domara pred mirovinu. Jedino što sigurno znaš u našem ušljivom sustavu jest da će prebacivati loptica odgovornosti.

Kad dijete zlostavlja druge u školi, ti jednostavno znaš i da će i razrednica i pedagoginja i psihologinja, ako je uopće ima u školi, i ravnateljica, i socijalna služba, i inspekcija i Ministarstvo, ma svi... apsolutno svi će tvrditi da su sve napravili po pravilima, a eto, ne znaju kako se moglo dogoditi da zlostavljač i dalje zlostavlja drugu nevinu djecu. Iako roditelji nisu pokazali baš nikakvu želju za korekcijom svog odnosa prema djetetu pa ni dijete nije vidjelo drugi izlaz nego da nastavi po starom – svoju nesigurnost i nezadovoljstvo ublažava zlostavljanjem drugih. I vidi čuda, mali bully ostaje bully. Ali znaš, sigurno znaš da će svi reći da su napravili sve što treba. Upiranje prstom u druge gotovo da je naša tradicija!

Ni za ovaj 475. zlatni wc nitko nije odgovaran. Kvadrat košta više od 10.000 eura, ali nitko, baš nitko nije napravio grešku!? Američki amateri u onim emisijama o uređenju sami čupaju lavabo iz zida, ali eto, mi moramo organizirati garnizon pa zato postavljanje lavaboa koji košta nekoliko stotina kuna plaćamo nekoliko tisuća kuna. Jer teško je to. Pločice? Pa nije to lako zalijepiti, ipak je to čak nekoliko kvadrata... Ajmo zato reći da ćemo trebati 26 dnevnica za to pa i to možemo zaračunati 10 puta više od prave cijene. Vrata? Pa na šekretu moraju biti vrata koja će instalirati jednorozi, a znamo da oni nisu jeftini!

Jedino što sigurno znamo jest da u našem sustavu nitko neće preuzeti odgovornost za pogrešku. Valjda misle da će propasti u zemlju. A realno, zemlja propada i zbog toga! I dok nemam previše nade za sustav jer mislim da je taj infantilni šlamperaj ušao u sve pore njegova funkcioniranja, svatko kao pojedinac može naučiti zrelije reagirati. Može naučiti priznati i osjetiti što radi izvrsno pa mu neće biti problem priznati kad napravi pogrešku. Kao pojedinci uvijek imamo izbor! Za sustav nemam nade, ali svaki si pojedinac može sam stvoriti tu nadu i ne raditi šlamperaj od života. Kad je već društvo oko nas toliko uzaludno šlampavo, ključno je da taj šlamperaj nije u nama!

 


Osim na BlogBusteru, Brunu možete pratiti na FacebookuInstagramu i YouTubeu

Komentari 18
Komentiraj, znaš da želiš
  • Default avatar - beowulf1
    beowulf1 Utorak, 30.04.2019. u 13:11

    Dosadan si sa svojim filozofiranjima, ne znam samo otkud inspiracija, nemaš pametnijeg posla nego da zamaraš ljude?

  • Avatar krupa
    krupa Utorak, 30.04.2019. u 19:39

    Bruna je cura za sve!

  • Default avatar - Saruman
    Saruman Utorak, 30.04.2019. u 23:31

    Ovaj lik je totalni bimber

Message