Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Problem nije u muškarcima, nego u ženama koje se mrze!'

U zadnjih 100 godina toliko se sve promijenilo, da i dan danas imamo skoro tri generacije živih žena koje su živjele u potpuno drugačijim uvjetima. I to stvara konflikt, među nama – ženama.

Autor Ella Dvornik / iamella.com

Znanost kaže da su žene izvorni, prvi spol jer se ključni genetski podaci prosljeđuju i prenose isključivo preko žene. Ona je nosila prvi ljudski kromosom, njena je evolucijska prilagodba osigurala opstanak i uspjeh vrste, njena majčinska briga stvorila je u ljudskom mozgu poticaj za razvoj komunikacije i društvene organizacije. Ženin rad i njene vještine su bile presudne za sudbinu ljudske vrste.

U primitivnim društvima vjerovali su da je žena božansko, a ne ljudsko biće, obdarena najvažnijom moći na svijetu - rađanjem. Smatrali su da se djeca jednostavno rađaju ženama, i samo su žene mogle stvoriti novi život pa su u skladu s time i štovane. Zatim je otkriveno načelo razmnožavanja i tu počinje dominacija muškaraca. Žene gube svaku društvenu ulogu osim rađanja djece.


Ellu Dvornik, osim na webu, pratiti možete i na Facebooku te na Instagramu


U staroj Grčkoj i Rimu žene su svedene na položaj malo bolji od ropskog. Grčki zakonodavac Solon zabranio je ženama izlazak iz kuće noću, zbog čega im je kretanje bilo ograničeno i preko dana.

U starom Rimu otac obitelji je imao vlast nad sinovima i kćerima, bez obzira koliko su bili stari. Bio je vlasnik svega što je obitelj posjedovala. Žena u Rimu nije smjela posjedovati ništa. Vlast nad kćerkom najprije je imao otac, a kasnije njezin muž kojeg joj je odabrao otac. Žene su smatrane nesposobnima i stavljane su u kategoriju s robovima, strancima, maloumnicima i senilnim osobama.

Položaj žena u prošlosti i danas jako se razlikuju. Većina ljudi je kroz povijest smatrala kako je ženi mjesto kod kuće. One su odgajale djecu. Imale su dvostruku dužnost - morale su odgajati dijete i kao majka i kao otac. Žene se nisu pojavljivale niti na ulici, niti u društvu, a kamoli u politici. Razlika između muškarca i žene u povijesti je nebo - zemlja. Zanimljivo i nevjerojatno je to što je Priroda učinila tako veliku razliku između čovjeka i čovjeka. Žene su u povijesti bile skoro nevidljive. Prema njima se ponašalo kao da uopće ne postoje.

Nisu sve žene ipak, to prihvaćale. Kod nekih je žena postojalo i zanimanje za lovom na životinje, za sudjelovanje u političkom životu, no te su žene najčešće bile nazivane 'muškaračama'… Ako je neka žena bila uspješna, taj put do uspjeha je bio prosut trnjem. Najčešće se upravo te žene ismijavalo i ponižavalo te su trebale biti vrlo uporne da bi nešto postigle. Zvuči li vam poznato?

U velikom dijelu povijesti žene nisu birale bračne supružnike, već su ih birali njihovi starci, što dokazuje loš položaj. Mnogo je cura smatralo da ako se ne udaju do 15. godine, da ih više nitko neće htjeti. Je l' možete zamisliti danas svoje srednjoškolke kako se udaju?

U zadnjih 100 godina toliko se sve promijenilo, da i dan danas imamo skoro tri generacije živih žena koje su živjele u potpuno drugačijim uvjetima. I to stvara konflikt, među nama – ženama. Kada pogledam svoje bake, one su rodile i udale se prije 18 godine. Njihov posao je bio da sjede doma i čuvaju djecu, dok su moji djedovi radili i doma donosili dovoljno novca za cijelu četveročlanu obitelj. Nešto što je danas nepojmljivo, možda čak i zavidno. Danas rijetko tko može svojom plaćom prehraniti cijelu obitelj, bez da drugi roditelj radi.

I ako pogledam svoju mamu, čak je i njena generacija već u ranim dvadesetima imala djecu, malo kasnije nego generacija prije… I sve je gledano s negodovanjem.

Prije godinu dana ja sam imala 26 godina. Nisam ni razmišljala o tome da imam dijete. Nije mi bilo ni na kraj pameti - 26. godina je tek bio moj početak. Tek sam shvatila što znači život, rad i samostalnost.

Svijet je bio ispred mene, kao i mnogo prilika da se izborim za svoju budućnost, nešto što danas malo starije generacije zovu sebičnim. Moje prijateljice su u tridesetima i tek sad pričaju o djeci. I dok je meni to sasvim normalno, svim generacijama žena prije nas to je jako čudno. Promjena životnog stila se toliko brzo dogodila u zadnjih sto godina, da se ljudi nisu stigli prilagoditi, pa tako i žene koje prije nisu mogle prdnut bez muža, danas ne shvaćaju ovaj liberalni svijet u kojem je žena skoro jednaka muškarcu.

Voljela bih sada reći da je najveća problematika žene koja radi i "nema vremena" za dijete, kako bi neki rekli, ali to nije to… Odjednom je problem i žena koja ne radi te ima previše vremena za svoje dijete. Došli smo u fazu kada doslovno ništa nije dobro jer je nastao nekakav generacijski kratki spoj.

POČINJE ZAGREBDOX 'Ljudska rijeka' je film koji otrježnjuje, ali i slama srce

Kao što sam prije napomenula, danas je skoro nemoguće da muškarac bude jedini koji zarađuje i brine se o cijeloj obitelji, osim ako nije u top 5% po zaradi. I to su jedino oni na visokim pozicijama, a takve pozicije ili stvore mladi svojim genijalnim umom, ili tek nakon 40-ih kada uspiju napredovati u poslu. Do tada i žena koja s njima dijeli život, mora raditi i uz to se i brinuti o svojoj djeci.

Često puta ćete čuti, kad se ljudi razvode, da je razlog muža "ona puno radi i nema vremena za djecu". Iako i on radi jednako i nema vremena za djecu, nekako se i danas očekuje da žena i radi i ima vremena za djecu 0-24.

Kad je žena vani bez djeteta, ljudi će uvijek pitati "A gdje je dijete?!". Eto, meni se to stalno događa.

Svaki put kad odem negdje bez Balie, ljudi me pitaju "Gdje je?". Možda ne misle ništa loše, ali im je automatski da kad vide majku bez djeteta da pitaju gdje je dijete? Nije im automatski da pomisle da je dijete doma s tatom, jer zašto bi dijete bilo s tatom? Kad Charles izađe van, njega nitko ne pita gdje je Balie, jer je automatski da sam ja doma s njom, jer sam žena i to je moja dužnost.

Nisam feminist, evo iskreno ne znam ni pravu definiciju feminizma. Feminizam je meni nešto nepotrebno nastalo baš zato što postoji neki problem. Ja tu riječ ne želim koristiti, ne želim da postoji, jer mislim da nije potrebno. Ovo pišem čisto zato što sam mlada žena u 21.stoljeću i još uvijek me iza ugla ponekad prestraši 19. stoljeće.

Često ljudi znaju ispitivati mlađe žene "A kad ćeš se udati?" – "Je l' planiraš imati djecu?’’. Žene koje su u ranim dvadesetima, koje možda još studiraju, žive s tri cimera i vjerojatno jedva na obzoru vide nekakvu zraku karijere, a kamoli obitelj.

Za obitelj je potrebna stabilnost. Mjesto za život, redovan prihod, raspored i drugu osoba koja će biti uz tebe, za svaki slučaj da se nešto dogodi.

To je odgovornost 21.stoljeća. Neće nas spasiti godinu dana porodiljnog. Ne možeš više računati da ćeš se udati, sjediti doma i rađati djecu. Takav luksuz, ako mogu to nazvati luksuzom, više ne postoji.

 

Family time 😎

A post shared by www.iamella.com, Элла Дворник (@elladvornik) on

Ne mogu osuđivati starije žene koje tako razmišljaju, one su rođene u nekim drugim vremenima, kada su ljudi bili plaćeni dovoljno za obitelj i kada je ostanak kod kuće bio skoro pa jedini izbor. Danas stvari nisu takve. Danas smo ‘’ravnopravne’’, ali pitanja su i dalje neravnopravna. Jer očekivanja od žena su porasla dvostruko. Sada žena mora biti uspješna i u poslu i u kući, a baš kao i prije, i dalje se ponižava žena koja je uspješna i koja se trudi.

Zato danas i dalje čujemo zaključke poput "Pušila je nekome da dođe do toga", "Sto posto joj je netko u obitelji nešto", "Ima sponzora"..., itd. A i kad odluči imati dijete i ostati doma onda komentiraju "Zarobila ga je" , "Lijena je, samo sjedi doma i troši pare", "Mogla bi i raditi nešto", "Kako ja mogu sve, a ona kao ne može ništa"...

Ja sam u svim kategorijama. Ja radim od doma, kako bi se reklo. Ne idem u ured svaki dan od 9h do 17h pa imam jako puno vremena za svoje dijete, a ipak uz to pokušavam ugurati i posao. Balie nije zahtjevna beba, plače samo kad nešto želi, ali ipak ima potrebe. Bude joj dosadno, neudobno, a svakih sati i pol jede. Jako je teško uz sve to još i raditi. Zahvalna sam što Charles isto radi od doma, pa oboje možemo dežurati oko male i ja mogu izaći kad trebam i mogu računati na njega da bude s njom.

Mnogi danas nemaju taj luksuz. Osuđuje se i žena koja nakon poroda odmah ide raditi kao i ona koja odluči biti doma dvije godine. Često vidim prepirke na Fejsu zbog toga.

Žena ženi doslovno sere za sve. Stalno se traži neki razlog da se nekoga ponizi, da se uspoređuje. To više nije problem muške dominacije. Ovo je doslovno postao problem među ženama.

Natječaj u tome tko više zna, tko vise može srat i tko je bolji iz ovog ili onog razloga. Svaka žena s djetetom ili bez je meta osude, bila doma ili na poslu.

Meni se Balie dogodila, i okej, možda je glupo reći dogodila, jer nije slučajno u 21. stoljeću, kad imamo zaštitu. Ja je nisam koristila, pa se, eto, dogodilo, iako nisam htjela. Normalno da sam prvo pomislila o tome kako ću morati život staviti na pauzu. Charles recimo uopće nije brinuo o tome. Njega nije brinulo svoju karijeru staviti na pauzu, jer kao i drugi muškarci, njihov je život isti samo uz to imaju i dijete. I bez obzira koliko pomažu, većinu poslova vezano uz dijete i dalje odrađuje mama. I lagala bih sada kada bih rekla da mi ne fale moja spontana putovanja i izlasci, moji prijatelji… I koliko nisam cijenila jednostavne stvari kao činjenica da sam mogla samo prije izaći iz kuće I zatvoriti vrata, a sada moram sat vremena prije sve pakirati u torbu, sklapati kolica i imati cijelu logistiku da bih mogla jednostavno samo otići do dućana.

Posao mi nije isti kao prije, morala sam promijeniti način na koji radim i teme koje obrađujem, jer ne mogu biti aktivna kao prije, sad moram malo usporiti.

Nije mi žao što imam Balie, jer je ona čudesno biće koje gledam svaki dan i ne mogu vjerovati da sam je ja stvorila, ali ipak mislim da sam mogla to sve bolje odraditi, da sam se mogla bolje spremiti, ali to ja samo mislim. Svi mi kažu da nisi nikad spreman.

Mene ne čudi uopće što se danas sve događa kasnije. Što žene ne žele djecu rano. Što se sve manje udaju. Što je stereotip sada skoro samo nekakva legenda. Ti danas do 25 još budeš na fakultetu, nisi još možda ni počela raditi… Normalno da ti je idućih 10 godina fokus na karijeri. I da ćes negdje tek s 35 možda imati obitelj. I nadam se da ćes biti sve što želiš biti, ali isto tako me ne čudi sto neke žene odluče biti doma I posvetiti se djeci.

Ono sto me čudi, kada pročitate kratku povijest prava žena i što smo sve prošle i kako nam je danas… Kako i dalje možemo jedna drugoj kopati jamu pod nogama?

Zašto si uzimate za pravo da osuđujete tuđe odluke? Zašto mislite da ste vi bolja žena od mene? Ili od ostalih? Tko vam je dao orden izvrsnosti? Po čemu ste vi točno primjer ostalima?

Zašto i dalje, u 2018. godini mislimo da smo svi jednaki? Možda možemo biti ravnopravni, ali jednaki nikada nećemo biti. Jer sada kada možemo napokon donositi svoje odluke i imamo pravo glasa… Koristimo ga za ništa dobro. Koristimo ga da pokopamo žene koje su danas sve što žele biti, zahvaljujući ženama u povijesti koje su se zajedno borile. I baš kao što sam rekla na početku… Nevjerojatno je kako je priroda učinila da se čovjek razlikuje od čovjeka i da žena mrzi ženu.

Message