Učitelji zaslužuju i veće plaće i više ugleda. Evo zbog čega…

Ja sam dijete žene koja je skoro cijelu karijeru provela u sustavu školstva. Prvo kao profesorica, pa ravnateljica, pa doministrica, a mislim da je u mirovinu otišla kao zamjenica gradskog pročelnika za školstvo. I sve smo prošli s njom. Živjeli smo sa žamorom zbornice, intenzivnih međuljudskih odnosa u raznim kolektivima, a pokopali smo i nekoliko kvazireformi. Također, živjeli smo s njezinom strepnjom svaki put kad je klince vodila na maturalac, kada je tražila rješenje za djevojčicu koja je postala mama u osnovnoj školi, kada se kolebala oko neke ocjene, kada je djeci htjela dati više, ali sustav to ne ohrabruje, kada nam je petarda bačena na balkon jer je neko dijete bilo ljuto na nju… Sve je to bila naša svakodnevica. I još toliko, toliko toga. Naravno, bilo je i izvanrednih trenutaka istinske zahvalnosti. Pucale su i petarde i zahvalnost. Nekad smo pucali od ponosa, a nekad od straha. Zbog takvog odrastanja, mrvicu sam informiraniji od prosječnog zabrinutog roditelja.

Ovu kolumnu pišem u društvu svoje osnovnoškolke jer je opet doma… Mi još imamo sreće jer smo i supruga i ja freelanceri pa se ipak nešto lakše organiziramo za razliku od bezbroj prijatelja kojima je pun kufer svega. I u potpunosti ih razumijem. Vrijeme je da farsa prestane.

I neću glorificirati sve u sustavu školstva jer ima onih koji su zalutali. Ali takvi su definitivno iznimka, a ne pravilo.

Znam da velika većina zaposlenih u sustavu školstva zaslužuje veće plaće, ali i više društvenog priznanja. Zaslužuju naš naklon. Jer desetljećima rade za kikiriki u sustavu koji djecu uči da se bolje snađu u prošlosti, umjesto da ih pripremi za budućnost. Uči ih da bubaju, umjesto da koriste mozak. I ne… ne mislim da će famozna Škola za život išta promijeniti jer čak i da je osjetno bolje zamišljena, mislim da će svejedno biti žrtva budućih političkih turbulencija. Po svemu sudeći, od toga neće biti ništa. Opet. Ali možemo ispraviti bar dio nepravde jer učitelji, profesori, tajnice, ma svi… zaslužuju više!

Zaslužuju više zbog toga što su završili fakultet.

Zaslužuju i zbog toga što cijelu karijeru slušaju onu bezumnu: "Kaj se oni bune, ionako imaju 3 mjeseca praznika." A danas stvarno moraš odabrati biti ignorant da izbjegneš istinite informacije o tome što im sve u opisu posla.

Zaslužuju i zbog toga što imaju sve više problema ne samo s neodgojenom djecom, nego i sa sve bahatijim roditeljima koji zdušno maltretiraju sve koji njihovim anđelima nisu dali željene ocjene.

Zaslužuju i zbog toga što su cijele karijere osuđeni na rad u tragično organiziranom sustavu koji svake tri godine ima novu kvazireformu.

Zaslužuju zbog toga što im petarde završe na balkonu, a prijetnje na newsfeedu.

Zaslužuju jer dio naše budućnosti ovisi o njima.

Zaslužuju jer im je obećano.

Zaslužuju, unatoč natprosjećnim gafovima. Da, namjerno sam napisao ć, nisam umoran i neću vrijeđati vašu inteligenciju tvrdnjom da je umor zaslužan za takvu grešketinu.

Zaslužuju jer će se nemotivirani profesori prestati boriti sa sustavom pa će djeca imati još lošije obrazovanje.

Zaslužuju više jer su radna mjesta učitelja Hrvatskog jezika u Irskoj i Njemačkoj već popunjena.

Zaslužuju više jer je politika dala drugima čiji im glasovi očito više vrijede. E pa nama vrijede glasovi i naših profesora. Želimo da ne izgube svoj glas jer se desetljećima deru o svemu što ne valja u sustavu, želimo da budu na dobrome glasu, želimo da njihov glas vrijedi!

Vrijeme je da farsa prestane!