Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se

Zapamti, iz nezadovoljstva nikad ništa dobro nije izraslo!

Svakodnevno gledam nezadovoljstvo na sve strane. Ne samo ja, kad promislite uvjerena sam da će se svatko od vas složiti kako ga sa svih strana okružuje nezadovoljstvo.

Autor Nina Slišković Goleš (Sponzorirani članak)

Štoviše, nerijetko se uhvatim i kako sama živim nezadovoljsto, a i ti, vjerujem, ako si dovoljno iskren prema samome sebi. Na sve strane cijeli spektar nezadovoljstava oko svakoga od nas – nezadovoljstvo poslom koji radimo, vezama u kojima smo, prijateljstvima koja su davno to prestala biti, prostorom u kojem živimo, vrtom koji gledamo s prozora, nezadovoljstvo vlastitim izgledom, pretrpanim rasporedom u kojem nema mjesta ni vremena za uživanje, situacijom, pa u konačnici i nezadovoljstvo životom generalno...

I što najčešće radimo po tom pitanju? Baš ništa. Sjedimo i žalimo se jedni drugima po kavama i druženjima, tipkamo si međusobno kilometarske poruke o svojim nezadovoljstvima i uporno biramo liniju manjeg otpora. Uhvatim sebe prije par tjedana kako iz svog lijepog novog stana gledam van kroz prozor i po sto osmi put nekome ponavljam već uhodanu „da, da, sve nam je lijepo tu, ali taj vrt dolje, užas“ rečenicu... Iz dana u dan ja sa svog prozora gledam taj zapušteni užas od vrta, iz dana u dan sam tim istim pogledom nezadovoljna, iz dana u dan svima se žalim, cendram i trošim energiju na realno NIŠTA, gledam druge vrtove u susjedstvu i uzdišem sama sa sobom „da je barem meni takav vrt“, umjesto da raskrčim taj kaos pod prozorom koji mi smeta, uložim malo truda i rada, odem u Pevec i nakupujem si sve biljke koje mi srce poželi (ali doslovno), pa ih preselim pod svoj prozor...

Jer naravno da je lakše sjediti i žaliti se od jutra do sutra nego pokrenuti se i učiniti nešto... Učiniti nešto od sebe, promijeniti posao kojim smo nezadovoljni, izaći iz veze u kojoj smo nesretni, prekinuti prijateljstva koja više nemaju smisla, srediti životni prostor, otići u Pevec i nakupovati automobil pun biljki kojima do tad ni ime nismo znali izgovoriti a kamoli ih održati na životu, pa urediti taj vrt da nam i pogled s prozora postane ugodan, početi raditi na svom izgledu, promijeniti situaciju... U konačnici skrojiti život po svojoj mjeri!

Čak i ako finalni produkt ne ispadne savršen, čak i ako ponekad riskiramo u smjeru nečeg boljeg a ne ispadne onako kako smo se nadali, svejedno ćemo biti zadovoljni što smo se maknuli s mrtve točke. U svakom slučaju zadovoljniji nego da nismo napravili ništa i da smo ostali zarobljeni u svom nezadovoljstvu. Možda ćemo čak i nakon promašaja skupiti hrabrosti i pokušati ponovno, dok stvari ne budu onakve kakvima smo ih zamislili.

Ja sam svjesna da za velike životne promjene treba i hrabrosti i snage i volje, ali isto tako duboko vjerujem da svatko od nas može sam sebi skrojiti bolji život. Uzeti kontrolu i skrojit si život kakav želi, ili barem približno kakav želi. U najmanju ruku, možemo se za korak približiti tom životu koji želimo... A korak po korak nas mogu dovesti puno dalje nego što bi se čovjek u svom strahu i sigurnoj udobnosti nezadovoljavajuće svakodnevice nadao.

Gledam to kroz male stvari; sadnica po sadnica koju sam dovukla... I eto vrta koji izgleda kao da sam odjel s biljkama iz Peveca precrtala u svoje dvorište. A nije da sam se rodila s nekim hortikulturnim talentom, nisam čak ni ruke zaprljala zemljom od onog doba kad sam imala pet godina i od blata ispred zgrade radila sladolede... Pa je opet ispalo dobro, ili barem (puno) bolje od onoga kako je prvotno bilo. Jer sam zasukala rukave, pokrenula se i zasadila nešto.

Napravi i ti to sa svojim životom. Zasuči rukave, pokreni se, zaprljaj ruke malo...

Ništa baš nemaš za izgubiti, a toliko doba imaš za dobiti.

Jer jedno je sigurno - iz nezadovoljstva nikad ništa dobro nije izraslo!

Više zanimljivosti i ideja kako brzo i lako urediti vrt pronađite u Vrtnoj patroli.

Powered by:
Message