Bruce Willis bio u pravu! Ipak je izvediva opcija nuklearnog udara protiv asteroida ubojice

Scenarij zvuči kao izravno iz hollywoodskog blockbustera: divovski asteroid juri prema Zemlji, a jedina nada čovječanstva je nuklearno oružje. Iako su filmovi poput "Armageddona" popularizirali ideju, ona je dugo pripadala domeni znanstvene fantastike. No, najnovija istraživanja i složene simulacije sugeriraju da bi nuklearna opcija doista mogla biti naša najučinkovitija, pa čak i najsigurnija posljednja linija obrane. Ne radi se, međutim, o jednostavnom raznošenju svemirske stijene, već o sofisticiranoj metodi koja koristi fiziku na način koji bi nas mogao poštedjeti kataklizme, piše Science Alert.

Znanstvenici iz vodećih američkih institucija, poput Nacionalnih laboratorija Sandia i Lawrence Livermore (LLNL), proveli su eksperimente koji po prvi put u kontroliranim uvjetima dokazuju da je ovaj pristup izvediv. Njihovi rezultati, objavljeni u prestižnom časopisu *Nature Physics*, mogli bi iz temelja promijeniti strategije planetarne obrane.

ZAVOJANE MEĐU ZVIJEZDAMA Od tri učenika do asteroida: 'Naša škola će biti zvjezdarnica'

Rendgenske zrake umjesto udarnog vala

Ključna zabluda iz popularne kulture jest da bi nuklearna bomba raznijela asteroid silinom udarnog vala. U vakuumu svemira udarni val ne postoji. Pravi mehanizam djelovanja je daleko suptilniji i moćniji: radijacija. Kada nuklearna naprava eksplodira u blizini asteroida, ona oslobađa golem, trenutačan puls rendgenskih zraka. Ta visokoenergetska radijacija udara u površinu asteroida i u djeliću sekunde zagrijava tanak površinski sloj na ekstremno visoke temperature, uzrokujući njegovo isparavanje.

Taj ispareni materijal, oblak vrućeg plina i prašine, širi se eksplozivno u svemir. Prema trećem Newtonovom zakonu, za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija. Dok oblak materijala velikom brzinom leti u jednom smjeru, on stvara snažan potisak koji gura masivni asteroid u suprotnom smjeru. U suštini, površina asteroida na trenutak postaje najsnažniji raketni motor ikad stvoren, a taj potisak je dovoljan da mu se promijeni putanja i tako izbjegne sudar sa Zemljom.

Ova metoda "daljinske detonacije" smatra se znatno sigurnijom jer cilj nije uništiti asteroid, već ga samo blago, ali odlučno "pogurnuti" s kobne putanje.

IMPRESIVNO Nevjerojatno otkriće u svemiru: Ovo je dokaz da temelji za život počinju prije formiranja zvijezda

Laboratorijski dokaz moćne tehnologije

Kako bi testirali ovu teoriju, istraživači u laboratoriju Sandia koristili su "Z Machine", najsnažniji svjetski generator rendgenskih zraka. U eksperimentu su koristili sićušne makete asteroida, komadiće kvarca i silicijevog dioksida veličine borovnice, koje su držali u vakuumskoj komori pomoću iznimno tankih folija. Kada je "Z Machine" aktiviran, snažan puls rendgenskih zraka prvo je ispario foliju, ostavljajući uzorke u stanju slobodnog pada kako bi se simulirali uvjeti u svemiru, a zatim je udario u njihovu površinu.

Rezultati su bili impresivni. Makete asteroida bile su odbačene brzinom od oko 70 metara u sekundi, što je otprilike 250 kilometara na sat. Iako se radi o minijaturnom mjerilu, računalne simulacije temeljene na ovim podacima pokazuju da bi se ista fizika mogla primijeniti i na stvarne prijetnje.

Procjenjuje se da bi ovakav pristup bio dovoljno snažan za skretanje asteroida promjera do četiri kilometra, stijene dovoljno velike da izazove globalnu katastrofu i masovno izumiranje.

NEVJEROJATNO AI otkrio misteriozni detalj na Rafaelovoj slavnoj slici...

Posljednja linija obrane

Nuklearna opcija nije jedina o kojoj se razmišlja. NASA-ina misija DART 2022. godine uspješno je dokazala koncept "kinetičkog impaktora" kada se letjelica namjerno zabila u asteroid Dimorphos i promijenila mu orbitu.

Međutim, kinetički impaktori imaju svoja ograničenja. Učinkoviti su kod manjih asteroida, a da bi djelovali, potrebno je dugogodišnje, pa i desetljetno upozorenje kako bi se asteroid na vrijeme stigao skrenuti s putanje.

Nuklearni uređaji, s druge strane, imaju najveći omjer gustoće energije po jedinici mase od bilo koje tehnologije koju je čovječanstvo stvorilo. To ih čini jedinom realnom opcijom ako se radi o vrlo velikom asteroidu ili ako je vrijeme upozorenja kratko, svega nekoliko godina ili mjeseci. Znanstvenici razlikuju dvije strategije: "skretanje", gdje daljinska eksplozija daje asteroidu kontrolirani potisak i ostavlja ga netaknutim, te "razbijanje", rizičniju metodu u kojoj bi se asteroid fragmentirao. Simulacije koje je vodila fizičarka Mary Burkey iz LLNL-a pokazuju da bi se, ako se pravilno izvede, čak 99 posto fragmenata raspršilo i promašilo Zemlju.

Iako uporabu nuklearnog oružja u svemiru trenutno ograničava Ugovor o svemiru iz 1967. godine, stručnjaci za planetarnu obranu smatraju da bi se u slučaju stvarne prijetnje za opstanak čovječanstva brzo uspostavio međunarodni protokol za izvanredne situacije.