Svi u gradu ga poznaju. Govore da je vrijedan i pošten čovjek. Cijeli radni vijek čisti ulice. Sada je zadužen za gradsku tržnicu. Nema mira, stalno pogledava treba li negdje nešto 'uglancati'...
'ODAVDE ĆU U MIROVINU'
Cijeli život brine se za čisti Brod, a od rata bježao sa smetlarskim kolicima: 'Grad treba čistiti'
Od rane mladosti u rukama drži metlu i brine se o čistoći grada, prvo Bosanskog Broda, a danas Slavonskog Broda, u kojem je živio prije rata. Zvonimir Cota (63) nekoć je baš svaki dan pješačio na posao preko Save, odnosno tamošnjeg mosta, u Bosanski Brod.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:45
- On je jako pošten i vrijedan čovjek, deset godina je radio kod mene u glavnom skladištu Rafinerije nafte, a nikad, ali ni jedan jedini dan nije zakasnio na posao - ispričao nam je Mario Rubil, čovjek koji se brinuo o glavnom skladištu nekad naftnog bosanskohercegovačkog giganta pojašnjavajući kako je rafinerija u to vrijeme za obavljanje određenih poslova uzimala ljude iz drugih tvrtki, pa tako i djelatnike za održavanje čistoće iz tadašnjeg komunalnog poduzeća Komvod.
- Moji roditelji su napravili kuću u Slavonskom Brodu. Brat i ja smo živjeli s njima, no oni su, nažalost, umrli i onda smo ostali samo nas dvojica - započinje svoju priču Zvonimir.
Nema mira, stalno gleda oko sebe ima li što za počistiti na gradskoj tržnici, lokaciji čija je čistoća njemu povjerena.
Kao novinaru s dugim radnim iskustvom, naviknutom na razne situacije, ipak mi jedna slika nikad neće izaći iz glave. Bio je listopad 1992. godine. Kolona ljudi prelazi most, odnosno nastoji prijeći rijeku i spasiti živu glavu. Većina ih u rukama nosi vrećice, a neki pod rukom predmete koji će ih podsjećati na dom u kojem su živjeli do nekoliko sati ranije. Automobili, vojna vozila i onda jedan neobičan detalj u tom mnoštvu. Čovjek koji ispred sebe gura smetlarska kolica. Na njima kanta za otpad, a u njoj metla i lopata. Uzak je nogostup, zakrčen je ljudima. Čovjek uporno nastoji ne ometati nikoga, posebno one koji su vodili djecu i bojali se da im ne ispuste ručice.
Pitao sam se tad kamo će taj čovjek s kolicima. Kad je on - Zvonimir - prešao most i došao na sigurno, pitali su ga zašto je to učinio i ne bi li mu bilo lakše samom prijeći most.
- Rekao sam im da sam sa sobom donio i svoj posao jer i Slavonski Brod treba čistiti - ispričao je Zvonimir ne želeći se puno prisjećati tih tužnih dana.
Bio je tad u pravu. Odmah je otišao u Komunalac u Slavonskom Brodu. Nakon što su čuli njegovu priču, dobio je posao i od tada je u Komunalcu. Od njih će, kako kaže, u zasluženu mirovinu. Pitamo ga za zdravlje, kaže nije loše.
- Ne idem na bolovanje. Dobrog sam zdravlja, imam jedino malo viši tlak i povećan šećer, ali s tabletama to uspijem regulirati. Dobro je, neka samo ovako ostane - naglašava Zvonimir kojega građani vole.
Navikli su se na njega jer već desetljećima čisti ulice njihova grada.
Unatoč manjim zdravstvenim problemima, vezanim za govor, Zvonimir ima jako dobro pamćenje i moć zapažanja, zna Brođane s obje strane Save, a zna i gdje je tko radio, čime se bavio te druge zanimljivosti. Pun je i pitanja o onima koje dulje nije vidio, zanima ga gdje su i jesu li živi. Gradska tržnica, Komunalac, njegov je drugi dom i, kako sam kaže, najbolje radno mjesto.
- Pijacom se kreće puno ljudi, uglavnom ih poznajem, i oni mene, dragi su mi. Uvijek imam puno srdačnih susreta i razgovora s mnogima. To je i jedan od razloga zašto volim ovaj posao - zaključuje naš sugovornik.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
