Donald Trump nije slavio još jedan trijumf nad sudbinom kad je na njega pokušan atentat. ‘Izgledao je neobično tiho, gotovo odsutno’. Njegovo lice izgledalo je kao maska šoka, zaključili su novinari.
Godine pritiska i stalne ugroze: Na Trumpovom licu vidi se šok, bijes koji tinja i iscrpljenost
Premda se čini da se Donald Trump naviknuo na atentate - zadnji napad, izveden u noći 23. travnja, bio je treći u nizu - njegovo je lice ovog puta bilo drukčije. Nakon onog prvog munjevito je ustao na noge i okrvavljen povikao: "Fight! Fight", a ovog puta bio je snužden, neborben, potišten. Njegovo lice izgledalo je kao maska šoka, zaključili su novinari. Izgledao je "neobično tiho, gotovo odsutno", javio je ABC news. Oči su mu bile, primjećuje CNN, "staklaste i fokusirane nekamo u daljinu". Jedan od dopisnika je napisao: "To nije bilo lice čovjeka koji slavi još jedan trijumf nad sudbinom nego lice čovjeka koji se suočava s nepodnošljivom statistikom". Novinar New York Timesa primijetio je da su se na njegovu licu vidjele sve "godine pritiska i stalne ugroze". Opisali su njegov izraz kao mješavinu "bijesa koji tinja i duboke fizičke iscrpljenosti".
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
00:11
Donald Trump je bijesan i iscrpljen, to je sigurno. Brzopleto se upetljao u rat s Iranom, koji su 40 godina izbjegavali otpočeti svi prethodni američki predsjednici. Računao je na brzu pobjedu i lovorov vijenac. Svi ratovi tako počinju. A onda se pokazalo kako je njemački strateg Helmut von Moltke stariji bio upravu kad je tvrdio kako nijedan plan ne preživljava prvi susret s neprijateljem. Kampanja koja je trebala biti okončana za nekoliko dana slomom režima, uništenjem njegova nuklearnog programa i dovođenjem na vlast proameričke ekipe traje već 60 dana, režim nije srušen, njegovi vojni kapaciteti značajno su oslabljeni, ali ne i uništeni, i - što je najvažnije - Iran je blokirao Hormuški tjesnac, koji je prije bio slobodan za plovidbu. Stručnjaci njegovo značenje uspoređuju s posjedovanjem atomske bombe. Teško ga je, ako je uopće moguće, vojno deblokirati, miniran je, a Iran nameće "hormuzninu", plaćanje putarine od dva milijuna dolara po tankeru, čime kane namiriti ratnu štetu koju su im nanijeli Amerikanci i Izraelci.
Blokada Hormuza diže cijene goriva u cijelom svijetu, pa i u Americi (jer se cijene određuju globalno, na burzama, pa to što Amerika ima dovoljno nafte nije presudno), što znači da pritisci na Trumpa dolaze iz cijelog svijeta, koji šef Bijele kuće gura u neviđenu recesiju. A ne može se izvući kao pobjednik - osim nekim čudom. Zato je bijesan. A iscrpljenost je razumljiva - u životu je igrao desetke teških utakmica, s radošću je u svom showu ponavljao "Otpušten si", a sad negdje s tribina i sam sluša te riječi. Na "midterm" izborima u listopadu smiješi mu se gadan poraz. Trump je poslovne poraze, bankrote, znao pretvarati u pobjede, prema hrvatskom tajkunskom receptu - proglasio bi stečaj, prebacio dugove na staru firmu i dužnike, a sam uzeo sve što vrijedi i nastavljao dalje. Ovog puta taj recept nije primjenjiv. U Iranu su se za obranu zemlje javile mase branitelja, neki kažu njih 20-ak milijuna. Ako i nije toliko, tu je golemu planinsku zemlju teže savladati nego Afganistan, a pobjeda u razumnom roku gotovo je nezamisliva.
Zašto je ovog puta napadnut? Napadač Cole Thomas Allen (31) motive je detaljno opisao u svome manifestu pod nazivom "Prijateljski federalni ubojica". Allen je izrazio snažan bijes prema Trumpovoj administraciji, navodeći da osjeća "bijes zbog svega što je učinila". Sebe je opisao kao osobu s moralnom odgovornošću da ukloni najviše rangirane dužnosnike. "Okretanje drugog obraza dok je netko drugi potlačen nije kršćansko ponašanje; to je sudioništvo u zločinu ugnjetavača", napisao je.
Kakve će biti političke posljedice napada? On će konsolidirati Trumpovu bazu, pretvarajući ga u heroja nacije i žrtvu sustava. Ipak, CNN tvrdi da je ovog puta njegova baza možda krhkija nego prije, zbog živog blata Irana. S druge strane, Demokrati su prisiljeni ublažiti retoriku kako njihove kritike ne bi bile protumačene kao poticanje na nasilje, što im znatno otežava kampanju za nadolazeće izbore. Fokus, barem za sada, više nije na ratu u Zaljevu i Hormuzu nego na napadu u hotelu. No rat će se brzo vratiti u prvi plan. Američka demokracija vrlo loše izgleda. Ovako učestali atentati bili su početkom prošlog stoljeća i predstavljali su uvertiru u Prvi svjetski rat. Sukob s Iranom, posve nepotreban te vojnostrateški brzoplet poput ruskog napada na Ukrajinu, može imati kobne posljedice za cijeli svijet, čija se sudbina rješava u tjesnacu širokom jedva 33 kilometra, u kojem su zaglavili mnogobrojni tankeri, Donald Trump i Bibi Netanyahu, koji su htjeli skršiti moć Irana a - barem zasad - postižu sve suprotno.
Napadač se suočava s federalnim optužbama, uključujući pokušaj ubojstva saveznog dužnosnika i napad na agenta Tajne službe, za što mu prijeti kazna od 20 godina zatvora, no kako je iz vatrenog oružja i pucao, može u zatvoru ostati i doživotno. Očekuje se i podizanje optužnice za pokušaj ubojstva predsjednika, mada njega nije naveo kao metu. No sačmaricom je svakako mogao pogoditi i njega.