Klizanje je i financijski dosta zahtjevan sport, a većina tih troškova ide na teret mojih roditelja. Baš se veselim Zlatnoj pirueti, a voljela bih jednog dana biti kao Sanda Dubravčić, priča nam mlada hrvatska klizačica
TEK JOJ JE 17
Hrvatica na Zlatnoj pirueti: Već s tri godine počela sam klizati, a kao klinka sam mrzila piruete
Čitanje članka:
3
min
Moj brat je trenirao hokej na ledu, pa sam ja krenula s njim na led čisto ovako da naučim klizati. A onda sam tamo vidjela cure u lijepim najlonkama, pa sam rekla mami da me upiše na klizanje, priča nam hrvatska klizačica Meri Marinac (17).
Pokretanje videa...
02:22
Simpatična Zagrepčanka predstavit će se domaćoj javnosti na Zlatnoj pirueti koja će se od srijede do subote održati u Zagrebu i Sisku. Hrvatsku će na tom natjecanju predstavljati dvoje klizača, Meri Marinac i Jari Kessler.
- Kao klinka sam dosta ozbiljno trenirala i tenis, ali kad je došlo vrijeme da se moram odlučiti za jedan sport, izabrala sam klizanje. I nisam pogriješila - smije se Marinac, pa nastavlja:
- Na ledu sam već 14 godina, prvi put sam na klizaljke stala još s tri godine. Sjećam se kako sam kao mala mrzila piruete, zbog njih sam stalno padala, pa su mi one bile najteže i nagore, ha, ha. Danas? Ma i danas znaju ponekad biti zeznute.
Vaša očekivanja od Zlatne piruete?
- Jako volim natjecanja, pa se strašno veselim Zlatnoj pirueti. Hrvatska je poznata po svojim sportskim uspjesima, a klizanje je kod nas još uvijek nekako nepopularan sport, pa nam je ovo velika prilika za dokazivanje. Iz Zagreba sam, pa će tu za mene navijati prijatelji i obitelj. Ovo mi je prva seniorska sezona, tako dam sam jako uzbuđena zbog svega što me čeka.
Kako izgleda vaš "radni" dan?
- Svaki dan se budim u 5 ujutro, prvi trening mi je od 5.45 do 7.30 sati, pa onda idem u školu. Odmah poslije škole se vraćam na led, drugi trening mi traje od 15.15 do 18.30 sati, tako da sam cijeli dan potpuno posvećena klizanju.
Najveće želje?
- Nastup na Europskom prvenstvu. Naša poznata klizačica Sanda Dubravčić je jednom osvojila medalju na Europskom prvenstvu, pa su to ciljevi kojima i ja težim. Voljela bi da opet hrvatska klizačica zabljesne na tom natjecanju, jednog dana biti kao ona.
Uz klizanje se vežu i brojne ozljede, nažalost i teški padovi. Jeste li imali i vi takvih iskustva?
- Jesam, kako ne? U svojoj drugoj juniorskoj sezoni sam pala i potrgala ligamente zgloba, morala sam na operaciju, godinu dana nisam trenirala i jako mi se bilo teško vratiti na led. Ali previše volim ovaj sport, previše sebe dajem u klizanje. Odustajanje? A da, nekad mi je znalo biti teško...
Hoćete li i to podijeliti s nama?
- Lani sam se vratila nakon te teške ozljede i operacije, pa sam u pripremama sve odradila savršeno, bila sam spremna i motivirana za prvo natjecanje, pa onda dobila upalu tetive. Nisam mogla ni obući klizaljku, to me baš jako pogodilo. Opet taj neki "stop", tad sam na trenutak pomislila ima li sve to skupa smisla, hoće li mi se takva ozljeda opet dogoditi, ali sam vjerovala u sebe i vratila se na pravi način.
Klizanje je i s financijske strane prilično zahtjevan sport.
- Da, većina troškova pada na teret mojih roditelja, imam veliku sreću što oni to mogu financirati. Imam i malu potporu Saveza, ali s obzirom koliko koštaju moje pripreme, to su sve neznatne cifre.
A Meri se najviše veseli putovanjima...
- Do sad sam kao juniorka najviše putovala po Europi, bila i na pripremama u SAD-u, ali vjerujem da ću kao seniorka sad puno više putovati po Aziji. Tome se ipak najviše veselim - sa smiješkom je završila simpatična klizačica.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
