Većina autohtonog stanovništvaživi od poljoprivrede. Oduzimanjem zemlje ti su ljudi ostali bez mogućnosti proizvodnje hrane te suprotjerani u rezervate
Burca i Bribri - plemena egzotične Kostarike
Boruca je autohtono pleme Kostarike i ima oko 2500 članova. Žive u nekoliko rezervata na jugozapadu zemlje na samoj granici s Panamom. Boruca pleme je poznato po svojoj umjetničkoj izradi tkanja i jedinstveno oslikanih drvenih maski koje izrazito cijene turisti. Ove maske neizostavne su na godišnjoj svečanosti koja se održava svake zime još od ranog kolonijalnog razdoblja.
Plešući s maskama članovi plemena utjelovljuju likove koji se bore protiv španjolskih osvajača, odnosno konkvistadora. Govore svojim Boruca ili Brunka jezikom, koji je gotovo izumro.
Bribri su još jedan autohtoni narod, a najbrojniji su u regiji Talamanca. Žive u planinama i karipskom obalnom području Kostarike i sjeverne Paname. Većina ih ima tekuću vodu i struju, a bave se uglavnom poljoprivredom. Uzgajaju kakaovac, banane, grah, rižu i kukuruz. Organizirani su u klanove, a svaki klan je kao jedna proširena obitelj. Klan je sastavljen od rođaka po majčinoj liniji jer su žene u ovom plemenu jako važne.
One jedine mogu nasljeđivati zemlju i smiju brati kakao te od njega proizvoditi čokoladu. Pripadnici plemena žive u stožastim šatorima.
Oslikavanje maski
Maske Boruce obično izdubljuju iz cedrovine, a mogu biti oslikane jakim bojama ili ih ostavljaju u prirodnoj boji drveta. Izrađuju ih muškarci, dok žene tkalačkim stanovima izrađuju ukrasne tkanine i čipku koju turisti također cijene.
Pleme Bribri
Pleme Bribri cijeni i poštuje žene te im je društvo uređeno prema matrijarhalnom principu. Klan čini proširena obitelj, ali po majčinoj strani pa se tako zna kojem klanu djeca pripadaju. Proizvode i instrumente od prirodnih materijala. Maske s prikazom stiliziranih vražjih lica specijalnost su Boruca plemena čiji članovi maske nose na plemenskoj svečanosti koja traje tri dana, od 30. prosinca do 2. siječnja.
Danas žive u rezervatima
Većina autohtonog stanovništva u cijeloj Kostariki živi od poljoprivrede. Oduzimanjem zemlje ti su ljudi ostali bez mogućnosti proizvodnje hrane te su više-manje protjerani u rezervate u kojima danas žive.