Čuvajmo naše močvare

Svjetski dan vlažnih (močvarnih) staništa, obilježava se 2. veljače, a ove godine na temu "Vlažna staništa za našu budućnost: Živjeti održivo", čime se želi naglasiti njihova životna uloga za budućnost čovječanstva i posebna uloga u postizanju novih ciljeva održivog razvitka. 

Svjetski dan vlažnih (močvarnih) staništa obilježava se 2. veljače jer je na taj dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, naročito kao staništa ptica močvarica. Konvencija obvezuje svaku zemlju potpisnicu, a to je i Hrvatska, na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju močvarnih staništa. Do sada joj je pristupilo 169 država, koje su čak 2. 222 područja proglasila vlažnim područjima od međunarodnog značaja i koja ukupno zauzimaju površinu od 2.142.500 četvornih kilometara.

Ramsarsko područje je močvarno stanište, osobito važno kao stanište ptica, bez kojeg zaštita prirode na globalnoj razini ne bi bila moguća. Hrvatska ima pet takvih ramsarskih područja: parkove prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, planirani park prirode -Delta Neretve te ornitološki rezervat ribnjaci Crna Mlaka.

Močvarna staništa su najugroženiji ekološki sustavi

 U Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu kažu kako su močvarna staništa istovremeno najugroženiji ekološki sustavi, zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernoga iskorištavanja njihovih resursa. Od 1900. godine izgubljeno je 64 posto močvarnih područja u svijetu, a cilj Ramsarske konvencije je taj pad zaustaviti te osigurati očuvanje i razumno korištenje močvara u cijelom svijetu radi očuvanja biološke raznolikosti i dovoljno prirodnih resursa za ljude koji ovise o močvarnim sustavima, a to smo svi mi. 

"Vlažna staništa za našu budućnost: Živjeti održivo"

Ovogodišnjim sloganom želi se naglasiti životna uloga vlažnih staništa (močvara) za budućnost čovječanstva i posebna uloga u postizanju novih ciljeva održivog razvitka. Više od milijardu ljudi živi od vlažnih staništa. Život od ribolova, uzgajanja riže, putovanja i turizma ovisan je od vlažnih staništa. Takva staništa su od velike važnosti radi svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti. Predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti, jer je uz njih vezano više od 40 posto vrsta biljaka i životinja. 

Vrijednost močvarnih staništa vezana je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, ublažavanje klimatskih promjena i pročišćavanje vode. Ona su genske banke biološke raznolikosti, staništa brojnih gospodarski važnih biljnih i životinjskih vrsta, a pružaju i velike mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije. Zbog stalne prisutnosti čovjeka danas predstavljaju i iznimnu kulturnu vrijednost. Najstarije civilizacije razvile su se upravo na močvarnim područjima Eufrata, Tigrisa i Nila jer su rijeke i plodna, redovito plavljena tla uz njihove obale pružale dovoljno hrane, ističu u  Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu.