Kralj prašume u kojem se isprepliću divljina i neboderi

Usred amazonske džungle, blizu ušća rijeka Rio Negro i Solimões, 1669. godine nastala je prava metropola. Manaus, koji je dobio ime po indijanskom plemenu Manaos, što u prijevodu znači majka bogova, i danas je izoliran jer je prvi veći grad od njega udaljen čak 1000 kilometara. 
Biser brazilske amazonske prašume isprva je bio riječna luka koja je mogla primiti i oceanske brodove, a tek se u 19. stoljeću pretvorio u industrijski centar. 

Nakon što su se iz Manausa počeli izvoziti orah i guma, velegrad je dobio međunarodnu zračnu luku. Danas u srcu Amazone živi oko dva milijuna ljudi, a u godini ga posjeti deset puta više turista sa svih kontinenata. Sve tradicionalne drvene kuće u Manausu grade se desetak metara iznad tla kako ih u kišnoj sezoni ne bi odnijela vodena bujica. 
Između siječnja i srpnja kiša neumorno pada pa se razina rijeka zna povećati i 20-ak metara. Iako se zbog nevjerojatne vlage misli da je u Manausu nemoguće izbjeći komarce, u dolini rijeke Rio Negro gotovo ih i nema jer je voda kiselija nego drugdje. 

Osim modernih nebodera usred džungle, stanovnici Manausa ponose se svojom operom, katedralom, domorodačkim muzejem te botaničkim i zoološkim vrtovima. Jedini minus ovom zanimljivom gradu mogle bi biti zastrašujuće zmije anakonde, koje mogu narasti i do osam metara. Turisti u amazonskom raju mogu plivati sa slatkovodnim dupinima te upoznati rijetke kornjače, papige, kajmane iz porodice aligatora i divovske vidre, koje žive samo ondje.

Prioritet im je očuvati prirodu

Manaus je središte ekološkog turizma u Južnoj Americi. Kako bi očuvali džunglu, koju zovu plućima Zemlje, stanovnici grad šire planski jer ne žele uništiti okoliš.

Mreža rijeka, jezera i kanala prepuna je riba pa u Manaus dolaze zaljubljenici u pecanje iz cijelog svijeta. Za upoznavanje prave divljine ipak treba ići izvan grada.