Tajne Egipta: Mumificirali su vladare da žive i nakon smrti

Mumija je dobro očuvano tijelo nakon smrti s kožom i organima. To se postiže na dva načina - mumificiranjem ili balzamiranjem. Egipćani i mnogi drugi narodi vjerovali su u zagrobni život te im je bilo važno sačuvati i dušu i tijelo. Za taj postupak koristili su aromatične biljne sokove stabala od kojih se miješanjem dobivala tanka ljepljiva tvar slična smoli. Njome su oblagali tijela. Najpoznatije su egipatske mumije. Stari Egipćani su u piramidama pokapali mumificirane vladare - faraone.

Mumificiranje je bio postupak kojim se tijelo konzerviralo u vjerovanju kako će se osloboditi dijelovi duše koji će preživjeti smrt. Tijela su premazivali balzamima i umatali u povoje. 

Tijelo je moglo biti zamotano s nekoliko stotina četvornih metara tkanine (površina košarkaškog igrališta). Postupak mumificiranja trajao je 70 dana. Najstarije mumije izrađene su prije 5000 godina. Iz tog je razdoblja ostalo očuvano mnogo faraonskih mumija koje su danas izložene u raznim muzejima. 

Balzamirano tijelo stavljalo se u sarkofag (kovčeg). Ako je pokojnik bio bogat, njegovo se tijelo stavljalo u sarkofag koji se umetao u drugi i tako redom. Što je bio bogatiji, to je broj kovčega bio veći. U početku su si balzamiranje mogli priuštiti samo bogati. Egipćani su s mumijama u grobnici ostavljali hranu kako ne bi ogladnjeli u zagrobnom životu. 

Egipćani su u početku mumificirali samo vladare i važne ljude.

Krajem 16. st. pojavilo se mnogo lažnih mumija koje su egipatski prodavači podvaljivali turistima.