Ponekad se dogodi da ime neke tvrtke ili ime njenog vlasnika, umjesto po osnovnoj djelatnosti, postane prepoznatljivo po dugovima, uhićenjima i povlačenjima po sudovima. Gledali smo to relativno nedavno na primjeru Ivice Todorića, čiji su Agrokor i obiteljska povijest postali svojevrsni simbol uspona do moći i ateriranja u financijsko blato. Ipak, prije nego što je pao Agrokor, malo južnije vedrila je i oblačila Skladgradnja, tvrtka u vlasništvu dinastije Žužul.
Nekoć moćna firma, u poslovanju vjerojatno najpoznatija po širokom opsegu radova pri gradnji Dalmatine, posljednjih godina najčešće asocira na ime najisturenijeg člana obitelji Žužul, Slavena, afere s bojenjem tunela i nagomilane dugove koje zahtijevaju njegovi mnogobrojni bivši poslovni suradnici. Počelo je dobro. Braća Žužul, Slaven i Jozo, podrijetlo vuku iz Imotske krajine, iz sela Grubine. Oba su obrazovani, Slaven je inženjer strojarstva, mlađi Jozo je inženjer građevinarstva, a poduzetništvom su se, kako su zabilježila stara izdanja lokalnih novina, počeli baviti još sredinom osamdesetih. Slaven je otvorio prijevoznički obrt, s kamiona se prebacio na bagere, a u osvit devedesetih Jozo postaje vlasnik Robne kuće Ima. Poslovna se sreća kotrlja i Jozo postaje vlasnik dijela imotske gradske tržnice. Devedesete se bliže kraju i obilježavaju novu epohu u karijerama Žužulovih. Krajem 1997. na Trgovačkom sudu u Splitu registrirana je Skladgradnja. Na jednoj staroj stranici koju je vodio, a možda je i dalje vodi, Slaven Žužul, ukratko je opisana taksativna povijest firme. Pa tako u upisu iz 2012. navode da je osnovna djelatnost izgradnja i preinaka brodova, a nekoliko godina kasnije, u 2004., tvrtka se počinje baviti poslovima antikorozivne zaštite. Sljedeće godine počinju s građevinskim radovima na gradnji hrvatske autoceste, godinu poslije proizvode beton za ugradnju u konstrukcije na gradilištu, u 2008. se bave gradnjom tunelskih cijevi na autocesti, projektom montaže i izgradnje burobrana, bojenjem tunela između Rijeke i Zagreba, gradnjom druge cijevi Mala Kapela... Mediji su u prošlom desetljeću bilježili da je Skladgradnja, inicijalno okupirana poslovima u Brodotrogiru i Brodosplitu, građevinu otkrila naknadno, a u trenucima podizanja Dalmatine bili su podizvođači vodećih građevinskih firmi. Obavljali su, navodi se, zemljane radove, pripremu terena, geodetske poslove, betoniranja, umjetne tunele i propuste, podvožnjake, vijadukte, zapošljavali na stotine ljudi, imali svoju betonaru, tegljače, utovarivače, miksere i beton-pumpe... Praktički su bili bauštelski sinonim hrvatske autoceste.