Donosimo pregled godine na izmaku. Godine koja je bila turbulentnija nego što smo očekivali. Godine koja je donijela velike političke, ali i društvene potrese, štrajkove i prosvjede, ali tragikomične političke ispade.
Bila je to turbulentnija godina nego što se očekivalo. Imali smo političke i društvene potrese, izljeve mržnje i provale nasilja, borbu za ljudska prava na svim razinama, imali smo štrajkove i prosvjede, kao i tragikomične političke ispade. A predsjednička kampanja došla je kao šlag na tortu.
Godina ratobornog Plenkovića
Odmah na početku godine htio se potući s Nikolom Grmojom u Saboru. To je dalo ton godini u kojoj je premijer ratovao sa sindikatima, profesorima, pa i hadezeovcima, naravno i s koalicijskim partnerima, mučio se s ministrima, a na koncu udario po medijima. Bila je to teška godina za premijera koji se, eto, unatoč svemu što mu se događalo - od referenduma preko štrajkova do izbornih poraza - ipak održao u sedlu i treću godinu mandata. I još ga mnogi smatraju manjim zlom od onoga što dolazi.
Godina kompromitirane Kolinde
Bila je to Kolindina godina, trenutno još ne znamo hoće li biti i posljednja, ali predsjednica ju ne može baš pamtiti po dobru. Bila je to godina Kolindinih gafova, skandala, ispada i totalnog raspada. Godina u kojoj je potpala pod kontrolu Andreja Plenkovića, a onda se naprosto otela kontroli. Kako se mandat bližio kraju, predsjedničino ponašanje bilo je sve gore, a kulminiralo je ulaskom u kampanju za drugi mandat. Na kojem je uspaničena savjetnica tražila prekid debate zbog umorne predsjednice.
Ako Kolinda ovo preživi, imat ćemo svi mi o čemu pričati.
Godina Milana Bandića
Nečuveno, nevjerojatno i apsolutno šokantno: ovo je bila godina višestrukog optuženika za korupciju. Ne samo da mu se pripremao počasni doktorat, već mu je predsjednica pjevala na rođendanu, a premijer ga prihvatio kao ključnog koalicijskog partnera, svojevrsnog "čuvara državnih žetončića". On je postao faktor, ne samo pravosudnih procesa, nego i čitave političke arhitekture. Ujutro na optuženičkoj klupi, u podne na političkom pijedestalu, popodne na naslovnicama.
Godina "crnih labudova"
"Crni labud" obilježio je čitavu HDZ-ovu godinu. Ne samo europske izbore na kojima je HDZ izgubio očekivani peti mandat, a onda njegov savjetnik Robert Kopal iskopao tog "crnog labuda" kao rijetku iznimku u inače savršenoj kampanji, već i sve događaje oko stranke i u njoj. "Crnim labudima" smatraju se svi oni koji rade protiv HDZ-a, ruše mu rejting i podrivaju iznutra. On više nije postao iznimka, nego pravilo. Čak i na predsjedničkim izborima, kad su labudovi na čelu sa Stevom Culejom preletjeli u Škorin tabor. Moglo bi se reći čak da je otvoren lov na "crne labudove".
Godina propalih populista
Živi zid spektakularno je implodirao u svađi oko europskog mandata, a uspjeh Mislava Kolakušića na izborima za EU parlament trebao je označiti početak njegove ekspanzije. Sve dok se nije ispuhao na predsjedničkim izborima. Bila je to, dakle, loša godina za socijalne populiste živozidaškog tipa koji su se raspali, rastočili ili ispuhali čak i prije nego što su uspjeli izokrenuti Hrvatsku naopačke poput stare čarape.
Ipak, dio populističkih glasova uspio se preliti prema desničarskog populistu Miroslavu Škori. Socijalni populizam ustupio je mjesto nacionalnom populizmu.
Godina smijenjenih ministara
Otišli su loši, da bi ih zamijenili neki još gori. Otišli su loši nakon što nas je premijer Plenković uvjeravao da su oni najbolji. Otišli su kompromitirani nakon što nam je Plenković govorio da optužbe nisu vrijedne smjene. I svi koji su otišli, od Lovre Kuščevića i Gorana Marića do Nade Murganić i Gabrijele Žalac, slika su premijera Plenkovića i njegova HDZ-a koji je u Vladu posadio ljude u dubokom sukobu interesa ili na rubu korupcije. Od Kuščevićevih kuća i zemljišta, preko Gabrijelina crnog Mercedesa, Marićevih stanova i slično. Ministri su otišli, a onaj koji ih je odabrao i zdušno branio je ostao.
Godina sindikata i štrajkova
Prvo su sindikati svojom peticijom za referendum "67 je previše" pobijedili Plenkovićevu vladu i ministra Marka Pavića, zajedno s državnim milijunima ulupanima u protukampanju, a onda su profesori i nastavnici na 36 dana svojim štrajkom blokirali državu jer im Plenković nije dao veći koeficijent na plaću. U oba navrata Plenković je izgubio: odustao je od mirovinske reforme i učiteljima dao koeficijente, doduše na rate. Prvo ga je slomilo 770 tisuća potpisa protiv produljenja radnog vijeka, a onda su ga dokrajčile tisuće nastavnika u školama.
Godina buđenja društva
Bila je to godina kad se probudilo društvo u državi u kojoj je politika devastirana, potkupljena, korumpirana, pokvarena. Jedino se društvenog bunta Plenković i vladajuća garnitura pribojavaju i jedino društveni pritisak može dovesti do nekih promjena. Oporba je totalno zanemarena, marginalizirana ili potkupljena. Ljudi su shvatili da se mogu sami organizirati i boriti za svoja prava, od radnika do profesora.
Godina žena. Ali i nasilja nad ženama
Bila je to godina u kojoj su žene napokon izašle na ulicu u obranu svojih prava. Traže obranu od nasilja i obiteljskog zlostavljanja, ali žene su činile ogromnu većinu prosvjetara koji su poveli i vodili štrajk u borbi za bolji društveni status. Žene su pokazivale najveći otpor vlasti, od Nataše Novaković, preko Lore Vidović do Jelene Veljača koja je povela prosvjed protiv nasilja.
Godina opstrukcije institucija
Tamo gdje HDZ gazi institucije ne rastu. Plenkovićev rat protiv Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, posebno oko puta HDZ-ove delegacije Vladinim avionom na stranački skup u Helsinki, obilježio je ovu godinu. Plenki je pronašao način kako će opstruirati instituciju koje se politička elita najviše pribojava: nije dostavio tražene dokumente, bez kojih se onda ne može pokrenuti postupak. HDZ ne voli kad mu netko drži stražu.
Godina ćirilice
Bila je to godina kad je ćirilica došla na jumbo plakate: prvi puta na europskim, a onda i na predsjedničkim izborima. Bio je to mali korak za demokraciju, ali veliki za hrvatsku toleranciju koja je ogrezla u nacionalnu mržnju, a manjine izložila govoru mržnje sa svake fasade. Bio je to test strpljivosti i otvorenosti društva koji su mnogi na izborima iskoristili za brušenje nove netrpeljivosti. Još kad bi hrvatski đaci koji ne uče ćirilicu u školi znali pročitati što na tim plakatima piše...
Godina korupcije
Dovoljno je bilo samo slušati predsjednicu države kako pjeva optuženiku za korupciju ili mu nosi kolače u zatvor, pa da svima bude jasno kako stoje stvari s korupcijom u ovoj državi. Ministri su letjeli zbog korupcije, ali Vlada s Bandićem uredno surađuje. Svi se bore protiv korupcije, ali Hrvatska uporno pada na ljestvicama percepcije korupcije. Čak je na predsjedničkim izborima kandidat koji nudi "korupciju svima, a ne samo njima", dobio zavidan broj glasova. Korupcija je nešto sa čime Hrvatska živi, što politika pothranjuje, a građani se u tome snalaze.
