Birtija: Što je to tako prokleto da Hajduku baš tako ne ide...

Otkako je Mirko Barišić sa svojom ekipom spasio Dinamo, pa otkako Zdravko Mamić vodi igru, svako toliko pitao sam Splićane, općenito Dalmatince na pozicijama, kako to da Hajduk nikako ne može pronaći ni pojedinca ni grupu koji bi od svog kluba napravili, ha, bar suparnika koji plijen s Dinamom dijeli popola.

Kako je moguće da je Zagreb, kakav god Mamić bio, iznjedrio čovjeka koji ima taman takve rezultate da biznis funkcionira, a taman takvi rezultati su da kad Hajduk osvoji naslov navijači uz cestu klečeći u transu pozdravljaju momčad u vožnji prema Splitu, dok Dinamo za proslavu tko zna kojeg uzastopnog naslova okupi tisuću ljudi?

Sad opet imam povod, ali ovaj put ne pitam ni gazde Hajduka, ni gradonačelnika, ni legende, naprosto bih volio da ispod teksta čitam odgovore navijača, kibica, jednostavno naroda koji razumije Split i Dalmaciju, razumije Hajduk. I onih što pamte Bearu, i ove današnje djece, kao i njihovih ljutih suparnika. 

Što je to tako prokleto na Poljudu, da je Hajduk najveće probleme imao kad mu je išlo najbolje? Što je to tako prokleto, o čemu se zapravo radi, da se ne mogu naći tri tajkuna, staviti na hrpu para koliko treba i za momčad i za ‘logistiku’, osvojiti naslov, pa makar se nakon toga ‘potukli’ na život i smrt za vlast u klubu? Za prodaju igrača, za što god. Ali da prvo naprave rezultat, pa poslije neka bude što mora biti. Jednostavno, ne razumijem, a zanima me toliko da zazivam publiku da mi objasni. Pa ne radi se tu o svemirskom programu. Ne traži se da tri Dalmoša iz ničega podignu tvornicu koja će pobijediti Mercedes i BMW, nego neka pamet i lova koju Dalmacija mora imati. Jer kad je bilo stani-pani, u Zagrebu se našla ekipa koja naprosto nije mogla podnijeti da Dinamo previše pati i riješili su probleme. Čisto da u centru grada kavu mogu piti ponosni ili makar zadovoljni, da im Zagrepčani ne prigovaraju da kako se to nisu zauzeli za Dinamo.

Unaprijed zahvaljujem na odgovorima. Kakvi god bili, bit će bolji od onih koje (ne) slušam godinama, od ključnih ljudi Hajduka, Splita i regije.