Smatrajmo čašu polupunom, zadovoljni što je najveći talenat naše košarke ostao doma. No ne treba odmah očekivati brojčana čuda od neiskusnog Darija Šarića
Čuturin komentar: Šarić jest blago, ali hipotetičko blago...
Na stranu geneza potpisa malog Šarića za Cibonu, to je ionako javnost pozorno pratila iz dana u dan, zanimljivije je ono što će se događati nadalje. Ovim činom počinju vrlo kompleksni uzročno-posljedični odnosi nekoliko strana, ne samo Cibone i Šarića. Ne zaboravljajmo da je, takva su pravila igre, sve ovo brutalan posao koji se okreće oko 18-godišnjaka...
A u taj su posao uključeni i on i klub, i obitelj i Grad kao zaleđe kluba, i menadžeri i treneri i igrači, puno je tu neposrednih protagonista, još i više onih koji očekuju da će se s vremenom naplatiti preko njegovih leđa. Koliko god Šarić ostao u Ciboni - cijeli će ga klupski pogon, i teren i kancelarije, morati tretirati kao blago, i morat će se u velikoj mjeri podrediti baš njemu. Problem: još uvijek je riječ o hipotetičkom blagu, a ono stvarno, opipljivo blago pojavit će se kad Dario izađe na draft, i kao jedan od prvih deset izbora potpiše višegodišnji, multimilijunski ugovor s nekim od NBA klubova. Tek tada će doći vrijeme za isplatu svih koji stoje u dugom redu. Što ako se taj budući ugovor ne dogodi?
Jao, ne bih o tome za sada ni pisao ni razmišljao... Smatrajmo čašu polupunom, zadovoljni što je najveći talenat naše košarke ostao doma. No ne treba odmah očekivati brojčana čuda od njega. Neka u dvorane dolazi stotinjak gledatelja više. Gledati ga - to je sasvim dovoljno.