Danas su nam četiri godine, a veza nam je počela završetkom

Moja prijateljica je uzdahnula ‘’Wow, kakva si sretnica!’’. Često čisti, kuha i pere i opet čujem ‘’Wow, kakva si sretnica!’’.

Često kad idemo van, Charles drugim ženama drži vrata ili ih pušta prije sebe u dizalo ili stepenice… Mnogo puta dobije prljavi pogled muškaraca koji su u pratnji tih žena. Uglavnom trči ispred mene da mi otvori vrata, a ako si kojim slučajem ja sama otvorim, uvrijedi se. Znalo mi se dogoditi da sam otvorila vrata nekoliko puta i, prije nego sam uspjela zakoračiti, šest muškaraca je izašlo van dok sam im ja držala vrata, Charles je svaki put poludio na takve.

Nikad nisam očekivala od muškaraca da mi drže vrata, da me puštaju prije reda, jer jednostavno nisam na to navikla, kod nas tog zaista nema. Meni je sasvim normalno da muškarac uđe u dizalo prije mene, ne pusti me i ne pridrži mi vrata, pa mi je stoga Charles bio užasno zanimljiv kad smo se prvi put upoznali. Nisam mislila da ‘’zaslužujem’’ da me netko tako tretira.

Mnogo puta kada su drugi muškarci bili u blizini i kada bi se dotakli te teme, vidjela sam okretanje očima i svakakve macho izjave. Branili su se izrekama ‘’Zašto bih ja bio gospodin ako žena nije dama?’’. Da, slažem se da ima žena koje zaista nisu dame, štoviše mislim da ih ima baš hrpa koje nisu.

Dečke ne uče da drže vrata jer se to kod nas smatra poslom slabića. Samo jadni slabić drži ženi vrata, nek si ih sama drži kad ionako želi ravnopravnost. Pravom muškarcu žene drže vrata.

Žene nisu odgojene da budu dame, jer ih mame od malena upozore da muškarci nisu gospoda, pa očekuju sve manje od muških i sve više se ponašaju kao muškarci. Mene je Charles naučio da se ponašam kao dama. Znam da glupo zvuči, ali kada ti netko privuče stolicu, pridrži vrata, skine kaput, kupi cvijeće, ipak želiš uzvratiti istom mjerom pa ćeš se drugačije ponašati u društvu takve osobe. Charles je uvijek hodao sporo sa mnom ako bi negdje išli, a ja sam bila u visokim petama. Ja bih se držala za njega, a on bi se pobrinuo da sam dobro i da me ne bole noge.

Iako sam većinu vremena bila u šoku i zbunjena, nije mi to nimalo smetalo, štoviše, htjela sam uzvratiti istom mjerom. Charles je svojim ‘’slabićkim’’ ponašanjem na neki način meni postao uzor. Htjela sam raditi sve što on radi, jer sam htjela da se drugi osjećaju kao što sam se ja osjećala kada bi on meni pravio te stvari. Naučila sam kupiti cvijeće bez razloga, pridržati vrata… Charles definitivno nije tipičan muškarac, ako takav uopće postoji, on je sebi dopustio otvoriti i neku tu ženstveniju stranu i samim time postao je ono što smatram da svaki pravi muškarac je. Ne glumi da je stalno macho, ne pljuje po podu, ne čačka zube čačkalicom ispred svih, ne drži laktove na stolu, ne dopušta nikome da drže vrata, lijepo moli i zamoli, i pritom se drži dostojanstveno. Pegla si sam svoje košulje, i on nekada skuha, a nerijetko, točnije češće nego ja - počisti.

Nikad mi nije njurgao zbog toga što ne obavljam ‘’svoje dužnosti’’ kao žena. Nikad nije od mene očekivao da budem stereotip niti da mu išta uzvratim, on je jednostavno svojim ponašanjem i načinom života mene natjerao da sagledam svoj. Od kada smo skupa u vezi, ne osjećam se kao da se od mene nešto očekuje, ne čistim, ne kuham i ne ponašam se drugačije jer moram, već zato što želim. Zato što mi paše i odgovara i radim to s potpuno drugim razlogom nego prije.

Naše upoznavanje nije bilo ljubav na prvi pogled, naša je veza bila skoro proračunata i taktička. Nakon svih veza koje smo prošli, odlučili smo da je vrijeme da si sami iskrojimo sudbinu i kad smo se upoznali iznijeli smo sve na stol i zajedničkim snagama odlučili da ćemo skupa, trudom, jedan drugome biti ono što nam treba. Nit' sam ja bila uredna i čista kao što je on, nit je on bio opušten i spontan kao što sam ja.

Nit' je on bio savršen za mene, niti sam ja bila savršena za njega. Nekako smo kroz iskustvo odlučili da ćemo napraviti kompromis jer smo znali da nikada nećemo naći nekog tko je savršen za nas. Naša veza je super jer se trudimo svaki dan, izlazimo izvan svoje komforne zone da budemo jedan drugome ono što nam treba.

Nakon nekog vremena, ili, u našem slučaju, godina, došli smo na istu valnu dužinu. Ja sam njemu dopustila da mi drži vrata i da se osjeća kao muškarac, a zauzvrat sam ja postala žena s kojom on želi provesti svaki dan i svaku sekundu. Netko na koga će biti ponosan.

Meni ni jedan muškarac nikada neće ni jednim uletom ni izgledom moći biti zanimljiviji od Charlesa. Charles je za mene puno više od nečijeg uleta. On se trudi, i to nitko nikada neće moći nadmašiti. Naši osmijesi i zagrljali nisu samo za pokazivanje…

Mi si ne kažemo ‘’Volim te’’ jer moramo ili jer smo navikli ,već zato što svaki dan jedno drugome dajemo razlog da se volimo više. I nije lako, ali nije više ni teško. Charles i ja radimo od doma… Gledamo se 0-24. Ne odemo na posao svako na svoju stranu 8 sati dnevno, već smo stalno skupa. I zasiti se čovjek nekad, ali nalazimo razloge i načine na koje nam to ne postaje problem.

Savršena osoba je ona koja vas čini boljom osobom. Ona zbog koje se svako jutro budite i koja vam daje razlog i motivaciju da nastavite dalje. Koja uživa u toj promjeni, koja to radi jer želi, a ne zato što joj vi kažete da mora. Ne mora žena biti dama, ne mora muškarac biti gospodin, on ne mora raditi i ona ne mora čistiti i kuhati, oboje moraju raditi sve što ih čini sretnima.

Nitko nije bolji ni lošiji jer spada u stereotip ili izlazi iz njega, ali ne možemo ni očekivati da nam je negdje na svijetu princ na bijelom konju koji je rođen samo da nas zadovolji.

Charles uvijek voli reći da je naša veza počela završetkom, i ja se mogu kladiti da bi mnogo ljudi odustalo kad mi nismo. Četiri godine se volimo, podržavamo, nadograđujemo i poštujemo, i to nas čini srodnim dušama. Činjenica da znamo da se srodne duše ne rađaju, one se stvaraju, svaki dan.

Svi smo mi različiti i nitko nije savršen, a najveća žrtva i najljepši dokaz ljubavi je kada shvatiš da nisi savršen, ali da možeš pokušati biti bolji za osobu koja je uz tebe. I umjesto da nešto očekujete, pitajte i kad se od vas zatraži, pružite. I bit ćete sretni.

Ellu Dvornik, osim na webu, pratiti možete i na Facebooku te na Instagramu.

Ostali Ellini tekstovi za BlogBuster:

'Ček, ja trudna? Kakva okrutna šala prirode! 

Tate nema devet godina. Volio bi Charlesa i bio bi blesavi dida. 

Muškarci su mi u trudnoći potpora, žene su me izmučile. 

Slučaj 'Lidlići' ili kako roditelji truju svoju djecu

Otiđite van, ali znajte, i ovdje se vrijedi boriti. 

Tog sam dana odlučila umrijeti i bilo je lijepo