Kolumne

Komentari 77

Plenković se polako pretvara u saharinsku verziju Karamarka

Plenković se polako pretvara u saharinsku verziju Karamarka

"Hoće li se vratiti oni koji su otišli 2016. s novim ruhom?", zapitao se Milorad Pupovac objašnjavajući da brani Plenkovića kao "manje zlo". A onda Plenković u Vladu predloži Darka Horvata, Karamarkova čovjeka.

Milorad Pupovac raspričao se jučer o "manjem i većem zlu".

"Tu smo zato da spriječimo ili da odložimo, ako je već nužno, da se dogodi veće zlo, a nisam siguran koliko ćemo uspjeti i nisam siguran da neće doći", izjavio je jučer novinarima, objašnjavajući zbog čega još uvijek drži Plenkovića i HDZ na vlasti.

Poručujući kako bi najlakše bilo nakon afere Hotmail napustiti vladajuću koaliciju, Pupovac se zapitao "a što onda": "Hoće li se vratiti oni koji su otišli 2016. s novim ruhom?".

I taman kad je to rekao u javnost je izašla informacija da Andrej Plenković vraća u vladu Darka Horvata, bivšeg ministra poduzetništva u Oreškovićevoj vladi, ali još važnije nekadašnjeg saveznika Tomislava Karamarka, te osobe bliske MOL-ovu lobistu Josipu Petroviću zbog čijih je veza s Karamarkom srušena prošla Vlada.

Darko Horvat je otišao 2016. godine i sada se vraća "s novim ruhom". 

Što je onda zapravo to "manje zlo"? I pretvara li se ono polako u ono "veće zlo" kojim nas Pupovac plaši?

Kampanja Vjerodostojno

Bivši Karamarkov suradnik ušao je u Plenkovićevu Vladu upravo u trenutku kad se zahuktava pritisak na samog premijera s otkrićem da je svoj spot za kampanju "Vjerodostojno" snimao u uredu glavnog pisca lexa Agrokor. Ne samo da je time prevagnula ravnoteža u HDZ-u na desnu stranu, već mnogi upozoravaju da se priča vraća na 2016. godinu od koje Pupovac navodno bježi.

Čudno je, naime, slušati Pupovca kako brani "manje zlo" od kojeg je on sam pobjegao u Jasenovcu, bojkotirajući službenu komemoraciju s Plenkovićem. Čudno je slušati priče o "manjem zlu" kad je službeno potvrđeno da u Plenkovićevu mandatu raste govor mržnje.

Pupovac nas plaši klerikalnom desnicom koja želi udariti po manjinama dok drži leđa većini u Saboru koja otvoreno napada i prijeti manjinama. I plaši nas Živim zidom dok mu na vlasti sjedi stranka optužena za korupciju i višestruko kompromitirana raznim aferama i skandalima.

Pupovac, uglavnom, misli da je Plenković manje zlo od onoga što mu prijeti. Tko zna, možda je u pravu.

Saharinski Karamarko

Međutim, najnovijim kadrovskim promjenama u Vladi premijer je pokazao da se polako pretvara u "saharinsku" inačicu Tomislava Karamarka. Uostalom, iste godine ušli su (ponovno) u HDZ.

Plenković je prespavao dobar dio svjetonazorskih i ideoloških ratova, ograđujući se deklaracijom čak i od Istanbulske konvencije.

Što je onda veće, a što manje zlo?

Dok je Karamarko bio na čelu HDZ-a i skandalizirao javnost svojom politikom i izjavama, društvo se bunilo, oporba jačala i pritisak je doveo do smjene te političke garniture. Što je strah bio izraženiji, i otpor je bio snažniji.

Plenković i dalje ostavlja dojam "manjeg zla", ali Pupovac ga svejedno bojkotira oko Jasenovca i HOS-ove ploče, Milijan Brkić je sve utjecajniji u HDZ-u, Vlada proizvodi koruptivne skandale, klerikalna reforma je pod utjecajem HDZ-a, a premijer u konstantnom strahu za svoj opstanak.

I zato sada radi kompromise i gura Horvata u Vladu.

Manje zlo može prerasti u veći problem upravo zato što ga nitko ne uzima dovoljno ozbiljno.

Opravdanje i alibi

Priča o "manjem zlu" popularna je u hrvatskoj politici i nema sumnje da za mnoge Plenković, u konkurenciji Živog zida, Vase Brkića i komičnog Bernardića, kao i pored ovakve Kolinde Grabar Kitarović, figurira poput ozbiljnog državnika.

Ali to ne znači da mu je dozvoljeno sve. I da mu se treba svašta tolerirati.

Mantra o manjem zlu bila je alibi Ivi Sanaderu za korupciju i samovolju, bila je opravdanje Zoranu Milanoviću za četiri godine nerada, a sada je jedina uzdanica Andreju Plenkoviću u preživljavanju na vlasti.

Osjećamo li se blagoslovljeni zbog ovakvog stanja? 

Ili osjećamo da se vraćaju najbolji dani Oreškovićeve vlade?

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledate ovdje.