Sa zakašnjenjem od 26 godina, ali puno važnije, samo dva tjedna nakon haške presude za zločine u BiH, policija je objavila rezultate istrage o raketiranju Banskih dvora 1991. godine s Tuđmanom kao metom
Previše se govorilo o Franji Tuđmanu kao agresoru.
Vrijeme je da se progovori o Franji Tuđmanu kao žrtvi agresije.
Za to je savršeno poslužila jučerašnja objava u Ravnateljstvu policije da je s 26 godina zakašnjenja dovršena obrada protiv šest osoba zbog napada zrakoplovima JNA na Banske dvore u listopadu 1991. godine u kojoj je poginula jedna osoba.
Meta napada, objavili su na press konferenciji, bio je Franjo Tuđman.
Objava je mnoge zatekla, pa i nasmijala. Neki su se tom događaju i otvoreno rugali, neki posezali za onom starom parolom o sporoj, ali dostižnoj pravdi.
Skretanje pozornosti
Pa ipak, dva dana nakon komemoracije za Slobodana Praljka u "Lisinskom" i dva tjedna od objave pravomoćne presude Haškog suda u kojoj je Franjo Tuđman proglašen vođom udruženog zločinačkog pothvata u BiH, skretanje pažnje na događaj od prije 26 godina poslužio je za kompenziranje optužbi protiv Tuđmana.
Za skretanje pozornosti s Tuđmanove uloge u zločinima, konc-logorima u BiH, progonima, okupaciji i agresiji, na fotografiju napada na Banske dvore u kojima su toga dana, pored Tuđmana, bili i Stipe Mesić i Ante Marković, tadašnji predsjednik i premijer SFRJ.
Hrvatska je 26 godina čekala na dovršenje istrage, a onda je ona objavljena upravo u trenutku kad se komentirala haška presuda za zločine stare 24 godine.
Narativ je munjevito promijenjen.
Franjo Tuđman najednom je, gotovo preko noći, iz agresora je pretvoren u žrtvu.
Od žrtve do agresora
Otprilike kao što je, upravo zbog Tuđmanove politike prema susjednoj državi, Hrvatska iz uloge žrtve agresije u očima međunarodne javnosti munjevito pretvorena u agresora na BiH.
Čitava vječnost trebala je hrvatskim službama da otkrije odgovorne za raketiranje Banskih dvora, što bi trebala biti optužba sama po sebi. Dovršenje istrage i podizanje optužnica može sada poslužiti manje kao satisfakcija, a više kao pokušaj ublažavanja posljedica haške presude, pa i šoka izazvanog Praljkovim samoubojstvom, te još više reakcijama na presudu.
Vraćanje priče na 1991. godinu i stavljanje Tuđmana u poziciju žrtve agresije, umjesto u samog agresora, dodatno će otežati i usporiti proces prihvaćanja presude protiv Tuđmana zbog BiH.
Ako je taj proces uopće ozbiljno započeo.
No osim toga, dovršetak istrage o raketiranju Banskih dvora otvara i stara i dosad sramežljivo analizirana pitanja o tome zašto Hrvatska nije brže, intenzivnije, upornije istraživala taj događaj, kao što nije procesuirala generale JNA, niti se institucionalno bavila zločinima nad Hrvatima u BiH kojima sada na razini političkih optužbi nastoji kompenzirati hašku presudu.
Zasad je ipak najvažnije da je Franji Tuđmanu, predsjedniku na čijoj se obljetnici smrti HDZ prošlog vikenda ponovno duboko naklonio, barem malo popravljen imidž.
