I onda netko zna reći kako uloga trenera nije uopće bitna
Iščitavajući postulate njegova rada pa i života dođe se do zaključka da Kovač ništa ne čini improvizirajuće. Kakva mu je bila igračka karijera tako se ponaša i kao trener
Nogometna Hrvatska slavi odlazak na svjetsku smotru u Brazilu dogodine, usput slavi i kraj agonije u kojoj je plutala naša nacionalna momčad držeći nas u strahu da nismo dio razvijenog nogometnog svijeta.
Hrvatska postava u uzvratnom dvoboju protiv Islanda nalikovala je na gladni vučji čopor, a sve donedavno naša je momčad nalikovala na razbježane ovce...
I otkud i zašto ta promjena?
Valjda za sve to ima nekih zasluga, zar ne, i kod novog izbornika Nike Kovača? Pažljivo iščitavajući njegove postulate rada, pa i života, lako se dođe do zaključka da Niko Kovač, Hrvat rođen u Berlinu, ništa ne čini paušalno, improvizirajući ili naprečac. Ne, kakva mu je bila igračka karijera, puna dokazivanja, trpljenja, rada, odricanja i stege, tako se ponaša i kao trener.
On doslovce od svojih izabranika traži ono što je on davao na terenu. Pritom ističući:
- Kada se naša agresija i borbenost spoji s tehnikom i talentom kojeg posjedujemo možemo protiv svakoga biti dobri!
Voli reći Niko i ovo:
- Valjda smo shvatili da samo s potpunim angažmanom možemo biti dobri. Takvi smo - kakvi smo, samo posve našpanani vrijedimo. Neka smo malo dolje, opušteniji već ne vrijedimo ništa.
Zacijelo su reprezentativcima Nikine rečenice doprle do misli, jer gledali smo Darija Srnu kako glavom leti u reklame, Luku Modrića koji ore po terenu poput traktora, Ćorluku što sprinta poput dopingiranog Bena Johnsona, ali i Matea Kovačića koji je u ovome trenutku bolji "slalomaš" od Ivice Kostelića...
U redu, reći će neki, mogli su se i prije naši reprezentativci boriti i dokazivati na terenu, nitko ih u tome nije priječio. Međutim, trenerski posao je dovesti igrača u optimalno mentalno i fizičko stanje baš u trenutku početka utakmice. Tu tajnu trenerskog zanata neki imaju, neki nauče, a neki nikad ne dosegnu.
Trenerski posao čudna je i zahtjevna mješavina fizičkog rada s igračima kao i psihologije. Momčad čine pojedinci različitih karaktera, sklonosti i navika, i sve to ukomponirati zna biti Sizifov posao.
Pa nam tako Niko kaže:
- Momčad mora igrati kao jedan, kao pojedinac. Zalud borbenost pojedinca ako se ne bori momčad.
Mnogi su njegove riječi tumačili kao fraze, no oni koji dugo poznaju Niku Kovača znaju da on tako uistinu misli i djeluje u svom trenerskom radu. Epilog? Vidjeli smo Hrvatsku koja je digla publiku na noge, to nismo doživjeli, priznajmo, godinama.
