'Skandinavija je ono najbolje od i za čovjeka.'

Neka briljantna i inspirativna, neka duhovita i urnebesna, neka stručna i visoko tehnološka, pa sam za njih morala učiti kao za ispite. Upoznavala sam različite ljude iz medijskog i komunikacijskog svijeta, korporativce, direktore, novinare, volontere, entuzijaste, ljude sa sjajem u očima i one kojima je već svega dosta. Fascinirala sam se, pitala se, učila, koji puta i razočarala, ali uvijek razrogačenih očiju i ušiju pratila taj čudan razvoj medija i njihove definicije, ogromna revolucija se dogodila.

Ali neću danas o tome. Weekend Media mi je za svoj deseti rođendan priredio jedan stvarno poseban dan. Poznati sam i strastveni fan skandinavskih zemalja, dosađujem svima oko sebe svojom fiksacijom. Jednostavno i da ne okolišam - to su najbolji društveni sistemi ikad proizvedeni od i za čovjeka. Najbliže savršenstvu što je ljudska glava dosad smislila. To je moje duboko uvjerenje i stvarno se borim da komadiće tog svijeta nekako prenesem u svoj okoliš, u svoju familiju, u svoju zemlju, bolje rečeno zemlje.

Nije to neki popularan smjer, tvrda su vremena generalno, politika je gruba i sebična, takvi su postali i ljudi. Najčešće sve što ja volim i u šta vjerujem (jednakost, ljudska prava, održivi razvoj, skromnost, tolerancija..) ljudi proglase naivnošću i otpušu savršeno preciznim analitičkim skalpelom: hipsterica/feministica/ljevičarka/liberalka... Znači - sve najgore uvrede koje danas na Balkanu možeš dobiti. Pravo da kažem, zaboli me, i jesam sve to, kao i svi s kojima se družim. Valjda ćemo uskoro dobiti i datum za neki Hipster-Scandi-Bio Pride da se veselimo, jedemo humus i vozimo bicikle, tako se to valjda zamišlja.

Znajući za moju “dijagnozu”, organizatori su me angažirali kao domaćicu Nordics Exposed dvorane. Drugim riječima - cijeli dan druženja sa zanimljivim Skandinavcima koji su odabrani za predstavljanje svoje zemlje u kontekstu novih medijskih izazova i inspirativnih projekata. O da, može!

Pa ako vam je to zanimljivo, rado bih vam ukratko prepričala njihove glavne misli i moj doživljaj. 

Prva zemlja koja se predstavila bila je Švedska. Anders Granberg, izrazito sposoban i živopisan geek/poduzetnik, dolazi iz malog gradića Lulea na samom sjeveru Švedske. Lulea je luka sa 70.000 stanovnika, razvijenom industrijom željeza (lagano u zalasku) i snažnim IT sektorom (na kojem grade budućnost). Ljudi su miroljubivi i radišni, tehnološka stručnost zavidna, a klima izrazito hladna - sasvim dovoljni parametri da dovitljivom Andersu sine ideja. Ponudit ćemo Facebooku da svoje baze podataka drži upravo u našem gradu! Ekipa iz jedne od trenutno najmoćnijih svjetskih kompanija naravno nikad prije nije ni čula za Lulea, trebalo je par godina nagovaranja, ali na kraju su uspjeli dobiti investiciju tešku ogroman broj nula, a FB je svoj jedini data centar van SAD-a otvorio upravo tamo. Politička stabilnost, niska korupcija, radna kultura i savršeni klimatski uvjeti bili su dovoljna udica. Zaposlene su tisuće ljudi, i turizam je procvjetao, cijela regija se brutalno razvila i obogatila.

Na moje pitanje je li bilo ikakvih prosvjeda, neslaganja, paranoja među stanovnicima (to mi je uvjetovani refleks: koja je sad muljaža i tko je uzeo pare?), Anders mi je odgovorio: bila je jedna jedina osoba. Ornitolog iz Lulea se plašio za određenu vrstu ptica kojima će visoka arhitektura novog računalnog centra smetati u letu. Što ste učinili s njim, did you kill him? - pitala sam u šali, a on se nasmijao. Dugo su pregovarali s njim i našli kompromis.

Simbolika konsenzusa i vjere u zajedničku akciju je i ovaj FB palac složen tijelima stanovnika Lulea. Gotovo cijeli grad je sudjelovao u ovoj fotografiji. Bilo je stravično hladno, ispričao je Anders, a oni su svi stoički stajali na debelom sloju leda i čekali kraj sessiona. To se zove topla dobrodošlica hladnim stopalima.

Sljedeća je na programu bila Norveška. Onny (zahtijeva da je zovem samo imenom) je direktorica Norveškog centra za dizajn i arhitekturu, državne institucije koja se izrazito zalaže za inkluzivan dizajn. To znači - adaptacija dizajna i arhitekture za potrebe svakog pojedinog člana zajednice, razumijevajući razlike u kulturi, tjelesnim specifičnostima, starosti, vještinama.. Fokus ekonomije koju predstavlja - zdravi, mladi, desnoruki, bijeli muškarac se mijenja, suvremene korporacije i organizacije ne žele nikog isključiti. Norveška je otišla najdalje u tom konceptu, stvorili su sustav u kojem se sve slabije društvene kategorije (invalidi, slijepi, djeca, bolesni, starci..) osjećaju cijenjeno i ravnopravno. Kako u društvu, tako i u dizajnu. 

Na bazi inkluzivnog dizajna nastao je norveški start up Kahoot!. Turbo uspješna kompanija, plod igre nekoliko norveških klinaca (predavanje nam je držao mlađahni osnivač Jamie), napravila je malu revoluciju u obrazovanju. Učenje po njihovom modelu zasniva se na posebno dizajniranim igricama, tisućama vrsta online kvizova koje biraš, uključuješ prijatelje, radiš izazove... Kombinacija svega onog što klince danas motivira  - natjecanje, zabava, druženje i tehnologija. Kahoot! aplikaciju danas koristi preko 50 milijuna usera. Ne znate za nju? Ništa zato, vaši klinci vjerojatno znaju. U dvorani su sjedili učenici rovinjske srednje ekonomske škole, većina ih je već imala instaliran Kahoot!, uvrijedili su se što ih pitam znaju li za brend. A mi dinosauri smo imali priliku isprobati Kahoot! tijekom predavanja, stvarno je jednostavno i jako zabavno.

Nakon Norvežana slijedilo je jedno od najboljih i najzanimljivijih predavanja (prema kritikama prisutnih) cijelog festivala. To je zasluga karizmatične državne službenice Petre Theman iz ministarstva vanjskih poslova Finske. Petra je radila na brandingu Finske. Rezultati svih istraživanja pokazivali su isto: stranci percipiraju Finsku kao sređenu zemlju vrhunskog obrazovanja, ali pomalo “bez duše”. Ne znaju ništa o finskom humoru, načinu života, običajima. Petrin zadatak bio je učiniti Finsku “više sexy”.

Primila se posla i sa svojim teamom osmislila seriju preslatkih emotikona koji objašnjavaju finske pojmove, strasti, vrijednosti, sve ono što čini Fince Fincima. Od uživanja u sauni, bijelih polarnih noći, zalijepljenog jezika za ledeni stup, do emojia headbangera metalca (omiljena muzika Finaca), poznatog običaja spavanja beba u kutiji (skandinavska jednostavnost), vunenih zimskih čarapica i Nokia telefona kao zaštitnog znaka. Svaka sličica jedan turistički simbol. Svijet je poludio za tim crtežima, vijest o finskim emotikonima postala je globalno viralna i slika Finske se temeljito promijenila. Smijeh je izazvala Petrina priča o adaptaciji emotikona za američko tržište. Prigovorili su im da su nacrtani ljudi u sauni goli (?!), neka ih obuku u bikini. Finci su uzalud objašnjavali da se na crtežu ionako ništa ne vidi, samo shematski prikaz, a i da Finci u saune ne idu s odjećom, nitko ne oblači kupaći, ne vide u tome ništa sporno. Na kraju su morali “odrezati kadar” i prikazati samo glave u sauni i isparavanje sa strane, da sačuvaju američko ćudoređe.

Nakon Petre na pozornicu se popela Mary Gestrin, šefica komunikacija Nordijskog vijeća ministara. To je institucija koja spaja vlade svih skandinavskih zemalja u jedno tijelo i koordinira odluke. Sjeverne zemlje rijetko nastupaju samostalno kod mnogih pitanja u svjetskoj politici, davno su shvatile da su puno jače zajedno.

Njihovi članovi vlada svoju ulogu shvaćaju kao državni službenici, sluge naroda, ne uživaju u luksuzu, idu na posao biciklom i polažu račune za svaki dinar potrošen iz proračuna. Korupcija je najmanja na svijetu, ministri i svojim primjerom potiču društvenu odgovornost, brinu o ekologiji i dobrim odnosima sa susjedima. Pregovaranje o osnovnim pitanjima zna biti naporno i dugotrajno, sve zemlje moraju usvojiti isti stav, nema preglasavanja. Ali konsenzus se uvijek postigne, nema inata ni taštine.

Zadnje predavanje održala su dva mlada Danca, Dennis i Martin, PR-ovci i komunikatori Roskilde festivala, jednog od najjačih danskih brendova. Roskilde je jedan od najvećih svjetskih glazbenih festivala, pravi grad za 130.000 posjetitelja. Takvo naselje zahtijeva ultra ozbiljnu organizaciju, infrastrukturu i program. Ne pružaju se samo izvođači, razglas i pozornice, za ovakvu masu potrebno je skoro sve što svaki drugi pravi grad ima: medicinsko osoblje, vatrogasce, restorane, kazališta, muzeje, bazene, transport.. Pored toga, Roskilde je neprofitna organizacija i sav prihod od prodaje karata odlazi nazad lokalnoj zajednici. Politički su aktivni. Reciklaža, briga o okolišu, potpora raznim dobrotvornim projektima i odgovornost prema zajednici koja ti je dala povjerenje temelj su njihovog rada i vizije festivala u budućnosti.

Mnogi su me pitali jesam li ispustila dušu zarobljena u istoj dvorani cijeli dan praktički bez pauze, slušajući predavanja na istu temu Skandinavije i ispitujući predavače o detaljima. Ja uvijek odgovaram da nisam objektivna, ali ja bi ih slušala danima. Uživala sam u svakoj minuti, a čini mi se i publika, bilo je puno smijeha, druženja, dodatnih pitanja, a dvorana je bila konstantno puna. Mora da su to sve ti ozloglašeni hipsteri - ljevičari.

Moram samo izdvojiti još jedan THE moment dana. Na kraju svih predavanja skupili su se veleposlanici sve četiri skandinavske zemlje (Danska, Švedska, Norveška i Finska) i otvorili izložbu o nordijskim vrijednostima i stilu života Nordics Exposed. Svaki govornik imao je koju minutu za obraćanje publici. Ono što su napravili nas je sve dirnulo. Nitko od ambasadora nije govorio o svojoj zemlji, već je u svom govoru prezentirao - susjednu zemlju! Norveška ambasadorica je u superlativima govorila o Dancima, Švedski ambasador o Fincima, Finska ambasadorica o Norvežanima, Danac o Šveđanima. I svaki od njih je završio - koliko smo sretni da imamo takve divne susjede!

Puno hvala Weekendu na ovom predivnom danu, udahnuli smo svježeg zraka i bar nakratko otplovili u jednu drugu dimenziju. Pozdrav dragoj Skandinaviji do sljedećeg susreta!