Gordan Jandroković priznaje da bi HDZ najradije začepio usta građanima na društvenim mrežama čime bi se Vladi olakšao posao. Usput, priznao je da je Vlada slaba na pritiske i kritike građana na Facebooku i Twitteru
Sve bi bilo lakše, kaže Gordan Jandroković, da nema društvenih mreža.
A bogami i blogova.
Nabrajajući sve probleme s kojima se ova Vlada suočavala od početka mandata, od Agrokora preko Slovenije do Pelješkog mosta, predsjednik Hrvatskog sabora otkrio je još jednu otežavajuću okolnost. "Porastao je utjecaj portala i društvenih mreža u komuniciranju političkih tema, pa je i zbog toga danas teže upravljati nego prije", kazao je ovoga vikenda u intervjuu Novom listu.
"Političari, i Vlada i oporba, na dnevnoj su bazi izloženi raznim, često populističkim i destruktivnim, pritiscima s društvenih mreža, mržnji, atmosferi linča i 'prijekih rješenja', a na to je nužno hitro reagirati".
Nije spomenuo blogove, prvenstveno onaj Ivice Todorića, ali nije ni trebao.
Verbalni delikt
Bilo je jasno da je HDZ-u puno lagodnije bilo sastajati se s vlasnikom Agrokora u noćnim satima na skrivenim mjestima, nego komunicirati s njim preko njegovih provokativnih blogova.
Kao što je HDZ-u bilo mnogo lakše kontrolirati medije i zabraniti prosvjede. Od vremena Franje Tuđmana, preko ere Ive Sanadera, sve do Andreja Plenkovića koji tjera oporbu "u podrum", medije opominje da štuju njegov lik i djelo, a Facebooku prijeti verbalnim deliktom.
Na taj način HDZ je lakše podnosio sve nedaće na koje se Jandroković i dalje žali, kao što je puno lakše donosio odluke koje su mogle izazvati gnjev javnosti i građana. Poput, recimo, nedavnog otkrića da je Plenkovićeva vlada zaposlila 151 novog državnog dužnosnika.
Ili točno jedan cijeli saziv Sabora.
Sakriti se od građana
Sve bi to, kako reče predsjednik parlamenta, bilo lakše podnijeti i sakriti da nema društvenih mreža. Na kojima se te odluke otkrivaju, seciraju, komentiraju, kritiziraju, napadaju - ali i brane uz gomilu hadezeovih pristaša.
U vrijeme pojačane borbe za pristup informacijama državnih tijela i tijela javne uprave, Jandroković poručuje da bi HDZ i dalje htio sve zatvoriti, iskopčati, sakriti i zabraniti.
Kao što je zabranjivao prosvjede, koji se sada prelijevaju na Facebook i Twitter, kao što je zakonskim sredstvima štitio lik i djelo svojih dužnosnika koji se sada čereče na društvenim mrežama... I kao što sada Plenković i ekipa prijete progonom verbalnog delikta na društvenim mrežama.
Objavljujući, sada i preko Jandrokovića, rat Facebooku i Twitteru.
Disciplina mreža
Ova poruka predsjednika Sabora bila je neizravna, ali jasna poruka javnosti da je HDZ spreman učiniti sve da "disciplinira" te društvene mreže. Nekad čak uz pomoć policije.
Jandroković pritom, što za njega nije neobično, iskrivljuje stvarnost.
Kad se žali na "populističke i destruktivne pritiske s društvenih mreža, mržnju, atmosferu linča i prijekih rješenja", on namjerno zaboravlja činjenicu da u tome prednjače upravo dužnosnici njegove stranke i njegovi koalicijski partneri, poput Hrvoja Marušića, Petra Škorića i Željka Glasnovića, poput mnogih drugih pristalica, sljedbenika i članova njegove stranke ili koalicije.
Možda bi bilo dobro da krene od njih čistiti Facebook i Twitter.
Kukavice i oportunisti
A ima u svemu ovome još jedna zanimljiva stvar: kroz žalopojku o pritisku društvenih mreža koji otežavaju život Vladi i na koja ona mora "hitno reagirati", Gordan Jandroković priznaje da Vlada ne vjeruje u ono što radi. Da je slaba, nesigurna, neodlučna i povodljiva. Nekad kukavička. Često kalkulantska. U pravilu oportunistička.
Jer, da nije bilo Facebooka, ne bi vjerojatno bilo ni peticije protiv Zakona o nekretninama.
Ova vlast priznaje da ne može raditi pod pritiskom, pa makar on bio u virtualnoj domeni.
Što bi se tek dogodilo da se tisuće ljudi okupljaju pod prozorom Sabora i Vlade i tamo ispoljavaju svoje osjećaje prema politici, potezima i izjavama članova ove Vlade i vladajuće garniture?
Vjerojatno bi opet nakalemili barikade oko Markova trga.
Sretni zbog Facebooka
Međutim, Jandroković, kao ni Plenković i cijela ta ekipa, ne shvaćaju da mogu zapravo biti sretni zbog "Facebook aktivista", kako ih se pejorativno titulira, onih koje su društvene mreže u suštini i svele na stiskanje lajkova i potpisivanje Facebook peticija.
Njihov društveni angažman tu se uglavnom iscrpljuje.
Možemo se samo nadati da se tu iscrpljuje i Glasnovićevo mahanje kalašnjikovom i Marušićeve prijetnje strijeljanjem.
Jandroković, uglavnom, javno priznaje da bi HDZ-ovoj Vladi bilo mnogo lakše vladati kad ne bi postojali građani. Odnosno, kad se glas građana ne bi čuo. Točnije, kad taj glas ne bi bio tako neobuzdan.
