To je Kotromanovićeva pravda. Jednom je rekao da je trebalo strijeljati bandite u Oluji, a jučer kaže da će si pucati u glavu ako dokažu da je pogodovao Ukrajincima.
U kolovozu 2012. godine ministar obrane Ante Kotromanović govorio je u jednom intervjuu o zločinima nakon Oluje, izjavio da mu je žao što hrvatska vojska nije imala mogućnost preuzimanja kontrole nad oslobođenim područjem, pa onda ispalio ovo: "Mislim da smo naprosto na licu mjesta trebali strijeljati neke bandite koji su ubijali nedužne ljude, pljačkali po selima i kompromitirali ovu besprijekornu vojnu akciju".
Ne uhititi, ne optužiti, ne suditi, nego odmah strijeljati.
Poredati uza zid, metak u prsa, metak u čelo i kolona ide dalje.
Bila je to skandalozna izjava koju su mnogi prešutjeli ili pak pripisali Kotromanovićevu temperamentu i žustrini kojom je ustao u zaštitu čistoće vojno-redarstvene operacije Oluja.
Tako što bi ubijao bez suđenja.
Obrana časti
Jučer je ministar Kotromanović ustao u obranu vlastite časti. Podnoseći izvješće o antikorupcijskim mjerama u svom resoru na sjednici Vijeća za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije, ministar Kotromanović komentirao je optužbe u vezi remonta vojnih MiG-ova.
"Mene optužuju da sam osobno pogodovao", kazao je. "Pucat ću si u glavu ako bilo tko dokaže da sam pogodovao".
Neće podnijeti ostavku, neće se podvrgnuti sudskom postupku, neće otići na eventualno izdržavanje zatvorske kazne. Ne, on će osobno "platiti glavom".
Uzet će pištolj iz ladice, staviti ga na čelo i pritisnuti okidač.
To će biti najkraća pravda.
Bez suđenja, bez odgovornosti, bez priznanja krivnje, bez izdržavanja kazne. Bez guljenja krumpira.
Valja se nadati da je Kotromanović doista nevin u cijelom slučaju, inače bi moglo biti krvavo. A nadamo se da Kotromanović nije istu sudbinu namijenio pravom krivcu za pogodovanje, ako ga doista ima. Kao što je želio strijeljati sve one koji su odvozili šparete iz srpskih kuća.
Uglavnom, vidjeli smo kako se izražava ministar u hrvatskoj Vladi.
Jednom bi strijeljao druge, drugi puta bi ustrijelio samog sebe.
U redu, možda ga je samo "ubila preteška riječ", možda se ne zna baš dobro izražavati, nije sposoban argumentirati i uvjeravati ljude u vlastitu nevinost. U svakom slučaju, nadamo se da je tako.
Što ako misli ozbiljno?
Ali zaboga, što ako Kotromanović misli ozbiljno? Ono sa strijeljanjem i ono s pucanjem u glavu?
Možemo se ovdje s istinskom strepnjom zapitati što bi se dogodilo kad bi se otkrila neka Kotromanovićeva afera u ministarstvu, neki skandal s pogodovanjem, uzimanjem mita, namještanjem posla, trošenjem sredstava, ili možda prelaženje mimo pješačkog prijelaza, vođenje psa bez uzice...
Koja je granica do koje bi Kotromanović išao s tim svojim "pucanjem u glavu"?
Jer, zaboga, ovime je stavio svoj život u ruke novinara, "zviždača", političkih protivnika i svih onih koji bi mu mogli iskopati neku prljavštinu.
Kao što je zažalio što nije uzeo u svoje ruke živote onih bandita koji su ubijali, pljačkali i kompromitirali vojnu akciju.
A istovremeno, oduzeo je mogućnost pravosuđu da odredi stupanj njegove eventualne krivnje i težinu kazne, kao primjer i upozorenje drugim ministrima, političarima, javnim djelatnicima.
Na primjer, sud bi ga htio poslati na guljenje krumpira, a Kotromanović bi se prije toga zaključao u sobu.
Prijeki sud
Pohvalno je što ministar Kotromanović tako radikalnim zakletvama brani svoju čast i tako radikalnim prijetnjama brani čast Domovinskog rata, ali to je već postalo zabrinjavajuće.
Zabrinjavajuće je što ne vjeruje pravnom sustavu koji bi trebao sankcionirati zločine nakon Oluje, nego žali zbog prijekog suda. A zabrinjavajuće je i to što ne vjeruje pravnom sustavu koji bi trebao sankcionirati političku korupciju.
Često smo apostrofirali japanske ministre kao drastične primjere preuzimanja političke odgovornosti, ali nismo željeli da si ministri doista rastvore utrobu ili prosviraju mozak. Ostavimo se pištolja, nekad je i ostavka dovoljna. Iako guljenje krumpira često baš i nije.
Ali višegodišnje izdržavanje kazne u Lepoglavi za mnoge korumpirane političare zvuči sasvim prikladno.
U svakom slučaju, ispada da smo imali sreće što se Kotromanović nije zatekao nakon Oluje u opljačkanim selima, tko zna što bi radio onim "banditima". Kao što se iskreno nadamo da kao ministar nije pogodovao Ukrajincima u vezi remonta MiG-ova.
