HDZ je u tri sata doveo Oreškovića za premijera, u nekoliko sati ga se namjerava i riješiti. A može i ovako: rasprava o povjerenju premijeru trajat će dulje od ukupne satnice svih sjednica Oreškovićeve vlade.
Možemo to reći i ovako: rasprava o nepovjerenju premijeru Tihomiru Oreškoviću mogla bi trajati dulje od ukupne satnice svih sjednica Oreškovićeve vlade.
Ili možda ovako: HDZ je u tri sata doveo anonimca Oreškovića za premijera i u nešto više od tri sata namjerava ga pomesti pod tepih kao da ga nikad nije ni bilo.
Argumenti pritom nisu bitni.
Nisu bili bitni na Oreškovićevu dolasku, kao što nisu zapravo bitni ni na odlasku.
HDZ je isto tako mogao danas u Hrvatskom saboru samo reći da ruši svog premijera zato što mu je "pun kufer". Ili posegnuti za nekom od epohalnih kovanica Ivana Kovačića ili Bernardice Juretić.
I svejedno bi prijedlog prošao.
Ko je kriv? Zeko je kriv
Umjesto toga, Ivan Šuker se mučio s argumentima o tome kako je čovjek koji nikad nije bio premijer zapravo loše radio posao premijera, da je kriv za neodržane sjednice Vlade na koje ni sam Karamarko nije dolazio zbog rođendana, da nije dobro raspoređivao posao u Vladi, da je kriv za neprodane hrvatske obveznice na međunarodnom tržištu, da je kriv za manjak zakona koje ni HDZ nije gurao kroz Vladu.
Naravno da pravi razlog nije bio nijedan od navedenih, kako je to naglasio i sam Orešković u svom obraćanju Hrvatskom saboru.
Logično je bilo da HDZ premijeru nabije gospodarstvo na nos, jer je zbog toga i doveden u Vladu, kao što je bilo pametno da su se ostavili tajnih službi, iako je to bio glavni razlog rušenja.
Taj razlog uporno je apostrofirao Branimir Glavaš svojim tvrdnjama o "pogovoru koji se širi Hrvatskom da se radi o zloupotrebi tajnih službi", ali Orešković nije želio ulaziti u detalje. Samo je spomenuo da ga ruše zbog SOA-e i Ine, bez teških optužbi na račun onih koji ga smjenjuju zbog toga.
Možda je ozbiljno shvatio prijetnju Olega Butkovića da "dobro razmisli o čemu će govoriti u Saboru".
Ipak, ništa od toga zapravo više nije bitno. Oreškovića je HDZ odlučio srušiti jednostavno zato što Tomislav Karamarko nije mogao podnijeti da ne vlada tom Vladom.
I to je slobodno mogao tako i reći. Bilo bi to pošteno i iskreno, poštenije i iskrenije od svega čega su se primili u svom obrazloženju.
Nakaradna procedura
Ovako, postupak premijerove smjene bio je jednako nakaradan kao i njegov dolazak, kao i njegova Vlada, kao i njegov hrvatski jezik, kao i njegove odluke, kao i njegova vladavina. Odnosno, vladavina HDZ-a i stranaka koje su tog premijera dovele.
Kao što je za premijera postavljena osoba za koju nitko nije glasao, danas je u Saboru premijer branilo 12 Mostovih zastupnika, plus Gordana Rusak.
A on je branio svojih šest ministara koji su s njim na saborskoj klupi tipkali po mobitelima.
Mogao je Orešković dostojanstveno podnijeti ostavku kad je shvatio da ga u Saboru podržava tek tucet zastupnika, ali se ipak izložio proceduri koja se pretvorila u formalnost.
HDZ ruši jer ne može vladati, SDP ruši jer bi želio vladati.
No, ako ništa drugo, kako je Tim Orešković ušao u političke anale svojim dolaskom, tako će ući u anale u svojim odlaskom, kao prvi premijer kojemu je izglasano nepovjerenje, odnosno kojeg je srušila stranka koja ga je i dovela na vlast.
Očito ima nešto u tom ljetu, u tim planetima, zvijezdama, sazvježđima i konstelacijama o kojima se sinoć na HTV-u izjasnila politološka astrologinja.
Zapisano u zvijezdama
Jer, Ivica Račan podnio je ostavku 5. srpnja 2002. godine i tražio novi mandat. Ivo Sanader podnio je ostavku 1. srpnja 2009. godine i predao mandat Jadranki Kosor. A evo, Tihomir Orešković pada 16. lipnja. I neće dobiti novi mandat.
Ali je zato njegov nastup u Hrvatskom saboru, ovoga puta bez prezentacije, zvučao kao prvi predizborni govor.
Njegov prizor na saborskoj klupi s Božom Petrovim i ministrima Mosta, uz podršku gotovo isključivo samo zastupnika Mosta, sugerira da bi kraj Oreškovićeve premijerske karijere mogao označiti početak njegove daljnje političke karijere upravo u Mostu, o čemu se već mjesecima nagađalo.
Pogotovo kao žrtva Tomislava Karamarka i HDZ-a.
To bi se dalo dobro unovčiti na političkom tržištu. Uz povoljniju kamatu nego u Londonu.
No, sve to je već pitanje za daljnju budućnost. Tek će se vidjeti kakva mu je sudbina zapisana u zvijezdama, a za to će se već pobrinuti Hrvatska televizija.
