Što je gore: Kad Milanović laže o zapošljavanjima u tajnoj službi ili kad prizna da nema pojma o tome? Po SDP-u, najgore je kad se Jandroković pravi pametan
Gordan Jandroković se htio napraviti pametan, pametniji čak i od Zorana Milanovića, pa se teško ozlijedio.
Na opće čuđenje, u prepucavanju oko zapošljavanja u Središnjoj obavještajnoj agenciji deblji kraj mogao bi izvući onaj tko je govorio istinu i u javnost iznio točne, ali povjerljive podatke. Jer ih nije smio iznijeti.
Premijera Milanovića spasila je, pak, vlastita ignorancija.
On se prije par dana pohvalio kako njegova koalicija u protekle dvije godine nije zapošljavala nikoga u tajnim službama. Potom se javno ispričao javnosti što nije iznio točan podatak. "Nazvao me ravnatelj SOA-e i rekao kako nisam rekao točan podatak i da je bilo zapošljavanja u agenciji", objasnio je Milanović.
A onda je pun gorčine spočitnuo HDZ-u da bolje od njega zna što se događa u "njihovoj agenciji".
Da bi na sve to natrčao nadobudni Gordan Jandroković. "Ta izjava nije istinita", kazao je jučer. "Ta izjava je najobičnija laž". U SOA-u je, kaže on, u 2012. godini primljeno 26 ljudi, a prošle godine još 15 ljudi.
"Ti dokumenti koje smo dobili su tajni, o njima vam ne mogu u detalje govoriti", dodao je Jandroković, pozivajući se ipak na interes javnosti da bude istinito informirana.
Kad se već premijer ispričao zbog toga što nije bila istinito informirana.
Nagrabusit će onaj tko govori istinu
I što se onda dogodilo? Igor Dragovan, predsjednik saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku, pozvao je Državno odvjetništvo da poduzme sankcije protiv Jandrokovića zbog svjesnog iznošenja podataka označenih kao "vrlo tajnih".
Sve to prebizarno je čak i za uobičajene kriterije SDP-a i HDZ-a.
Nije, dakle, kriv premijer zato što je iznosio krive podatke o zapošljavanjima, ispričavajući se javnosti što nije iznio one točne - a gesta je tim važnija jer znamo da je ispričavanje za njega oduvijek bila božja pokora - nego je kriv Jandroković koji je iznio točne, pa čak i previše točne podatke.
Što je istina veća, grijeh je teži, rekao bi Al Pacino.
Uglavnom, što bi bilo da je Milanović kojim slučajem imao prave podatke, što bi se možda očekivalo od nekog premijera koji s predsjednikom odgovara za djelovanje tajnih službi? Bi li bio toliko pametan da kaže kako ih ne smije javno iznijeti?
Ovako, u javnost je izašla "vrlo tajna" informacije o zapošljavanjima u službama, zajedno s ne baš tako tajnom informacijom da premijer nema blage veze što se događa u tajnim službama.
Ruku na srce, potencijalnoj ugrozi to ionako ne bi bila neka novost.
Karamarkovo zapošljavanje
Što se Milanovića tiče, njemu je ionako bilo najbitnije otkriti koga je sve zapošljavao Tomislav Karamarko, uhvativši se na dokument SOA-e nedavno dostavljen Novom listu. Nije, međutim, imao potrebu istražiti kako su podaci o konkretnim imenima agenata, s njihovim osobnim dosjeom, iz službe koju naziva "hadezeovom" dospjeli u ruke njemu sklonih novinara.
Taj podatak mu je vjerojatno bio poznat.
I tako, Milanovića i Dragovana ne zabrinjava to što se u javnosti nabacujemo konkretnim imenima tajnih agenata, već što se Jandroković nabacuje njihovom brojkom. Ispada da je 41 njegov novozaposleni agent opasniji od Milanovićevih nula zaposlenih agenata.
Bizarno da ne može biti bizarnije.
Ili možda ipak može? Gordan Jandroković je u svom ekspozeu odlučio premijeru Milanoviću udijeliti svojevrstan kompliment, optuživši ga da namjerno laže i obmanjuje javnost, kako bi prikrio nepotizam i malverzacije svoje vlasti. On vjeruje da premijer ipak nije toliki ignorant. I misli da je laganje u politici još uvijek veći grijeh od neznanja.
Nema sumnje da bi se Milanović, u nekim drugim okolnostima, s njime sigurno složio, ipak je on taj koji stalno pametuje, ispravlja ili ismijava neznalice i ignorante. Ali eto, došao je taj jedan dragocjeni trenutak kad je čak i on shvatio da neznanje ipak nekad može biti blagoslov.
