Kako je Kamenko postao najubojitiji europski šuter
Dražen Petrović je u početku znao imati problema s vanjskim šutom pa su ga zvali Kamenko. Onda je otišao u vojsku i u Puli luđački trenirao šut i postao 'broj jedan'
Već je 20 godina prošlo. Starije generacije imaju posebno mjesto u srcu u kojem čuvaju sjećanje na Dražena, srednje su ostale bez njega baš kad su ga počele upoznavati, a mlađe nikad nisu imale čast vidjeti njegovu genijalnost u akciji. No svi će se složiti, iako to sigurno nije pravi i jedini razlog, da je toga kobnog 7. lipnja 1993. godine s Draženom Petrovićem umrla, ili barem počela umirati, hrvatska košarka.
U ovih 20 godina, a i prije tragične pogibije, o Draženovoj je karijeri rečeno gotovo sve. Ovim prilogom odlučili smo podsjetiti vas na njegovu igračku genijalnost, ali prije svega ispričati neke dosad neispričane priče i pokušati vas upoznati s njim izvan terena. Ljudi koji su ga bolje upoznali za vas govore o njegovoj ljudskoj strani, o njegovu dječačkom smislu za humor, o spremnosti na pomoć “malom čovjeku”, potrebi da dijeli sve sa svima, ljubavi prema slatkišima, nepodnošenju alkohola...
Pročitat ćete i gdje se Dražen od Kamenka, kako su ga zbog “tvrdog” šuta zvali na početku karijere, pretvorio u ubojitog strijelca. Saznat ćete kako je upoznao mađarsku košarkašicu i manekenku Klaru Szalantzy, djevojku za volanom Golfa u kojem je poginuo, kako je umalo završio u Barceloni i na američkom sveučilištu Notre Dame, te kako je započela njegova veza sa Sanjom Doležal, pjevačicom Novih fosila.
Ovim prilogom obilježavamo 20. godišnjicu njegova odlaska. Fizičkog odlaska. Jer Dražen i dalje živi u srcima svih Hrvata, ali i ljubitelja košarke te sporta u svijetu. Možda je, objektivno, bilo i boljih igrača od njega.
Ali subjektivno, Dražen će za sve nas zauvijek ostati broj jedan.
