Prije pet godina Slavko Linić je optuživao Karamarka i Kosoricu da mu pakiraju aferu. Danas optužuje da mu pakiraju Milanović i Ostojić. A HDZ ga sada brani.
"Špijunčina Karamarko podmeće mi da sam lopov. A nalog ide direktno iz ureda premijerke Jadranke Kosor", govorio je Slavko Linić u ožujku 2010. godine.
"Žrtva sam progona i riječ je o organiziranoj akciji koju su protiv mene poveli premijer Zoran Milanović i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić", kazao je danas Slavko Linić.
Ista meta, isto odstojanje.
U razmaku od pet godina Slavko Linić uspio je postati žrtvom progona Milanovića i Kosorice, Karamarka i Ostojića, jedne i druge policije, jedne i druge vlasti, jedne i druge stranke.
To je vjerojatno jedinstven slučaj u hrvatskoj politici.
A što se u međuvremenu promijenilo? Samo to da Linić više nije član SDP-a.
Novac u frižideru
Dok je bio član te stranke, a o tome je govorio na današnjoj sjednici Hrvatskog sabora s koje je demonstrativno otišao, njegovi kolege "grohotom su se smijali na optužbe HDZ-a o držanju novca u frižideru".
Danas mu te iste kolege, konkretno Igor Dragovan, poručuju kako je "normalno istraživati Slavka Linića" povodom sumnji u uzimanje mita i skrivanja novca. Ovoga puta ne u frižideru, nego na američkom bankovnom računu.
Što sve to govori o Slavku Liniću, a što o vlasti koja mu je na vratu, neovisno o tome koja stranka sjedi u Banskim dvorima?
I koja mu, bez obzira koja stranka trenutno tu vlast obnašala, nije uspjela još ništa dokazati?
Zvuči kao pravednik
"Sada kad to radi policija po njihovu nalogu, onda je to sve regularno, kad je to radio HDZ onda smo se itekako branili, svi su bili uz mene", žalio se danas Linić u Saboru i pritom uspio zvučati kao pravednik.
Jer, kao što je istragu 2010. godine Linić uz podršku svoje tadašnje stranke smatrao političkim progonom istaknutog oporbenog dužnosnika, i to u SDP-ovoj utvrdi u Rijeci, tako Linić i danas istragu protiv njega smatra političkim progonom svojih bivših kolega.
Pokrenutim nakon što je izašao iz Vlade, pa izbačen iz stranke i javno na konferenciji za novinare, kao i u intervjuima, optuživao Milanovića da je i sam umiješan u sumnjive poslovne aranžmane, te da se služi prisluškivanje, praćenjem i skupljanjem dosjea svojih protivnika.
Dodatnu draž cijeloj aferi daje i činjenica da je saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost prošloga ljeta odbacio Linićevu predstavku o njegovu praćenju kao neutemeljenu. Da bi najnoviji policijski dokumenti pokazali da je Linić ipak bio u pravu.
Podaci cure
Doista je bio praćen i obrađivan. Kako je on to doznao, odnosno odakle je dobivao te podatke, također je pitanje za nadležna tijela, budući da je očito kako podaci i dalje nesmetano cure.
No, iz svega ovoga proizlazi zaključak da je i ova vlast, baš kao i ona Karamarkova i Kosoričina, spremna služiti se policijskim i drugim tijelima u obračunu s političkim protivnicima i disidentima.
Bez obzira što nas Milanović uvjerava u suprotno.
I zato je ovaj slučaj Linić težak udarac za vjerodostojnost ove vlasti taman na ulasku u predizbornu kampanju.
Ako Milanovića i Karamarka išta spaja, to je onda Slavko Linić.
Zašto ga ne bi istraživali?
Ali pogledajmo cijelu ovu priču i iz druge perspektive. Zašto policija ne bi istraživala Slavka Linića, ako za to postoje osnovane sumnje?
Prije pet godina Linić je odbacivao optužbe primjedbama o političkim motivima "špijunčine" Karamarka i premijerke Kosor koji mu žele napakostiti prije izbora. Danas ponavlja to isto.
Međutim, taj politički alibi iza kojeg se Linić uredno skriva svejedno ne znači - odnosno ne bi smjelo značiti - da bi Linić trebao biti pošteđen istrage. Baš kao ni svaki drugi građanin za kojeg postoji sumnja u kriminal i korupciju.
To što se Liniću još uvijek ništa nije dokazalo, kao i to što je PNUSKOK Linića počeo istraživati tek nakon što se posvađao s premijerom Milanovićem, daju snagu njegovim argumentima.
Ali i ti argumenti mogu ići samo do jedne točke.
Do točke kad se doista pronađu dokazi u kriminal i korupciju.
Nitko nije iznad zakona. Jasno, osim ako taj zakon ne služi za politički obračun.
Bizarna nota
U tom smislu, ova afera baca loše svjetlo na Linićeve bivše kolege koji su mu vjerovali dok je zajedno s njima sjedio u SDP-u, a počeli su u njega sumnjati onoga trena kad ih je napustio.
A da stvar bude još bizarnija, u Linićevu zaštitu sada ustaju saborski zastupnici HDZ-a, stranke na čijem se čelu nalazi upravo "špijunčina" Karamarko.
HDZ je sada zabrinut zbog moguće zlouporabe sigurnosnih službi, baš kao što je Linić prije pet godina bio zabrinut zbog zlouporabe policije od strane tog istog HDZ-a.
"Slavko Linić mirno spava i hoda po ulici. Kad svatko sebi dozvoli da digne nogu i popiša Slavka Linića, što će ljudi misliti", kazao je Linić u ožujku 2010. godine.
"Šest mjeseci moje se ime povlačilo, šest mjeseci sam bio kriminalac koji je ukrao 30 milijuna kuna. Hoćete reći da je to normalan rad policije, da to nisu progoni", pitao se Linić danas u Saboru.
Prije pet godina prkosno je poručivao: "Nikada se nisam bojao politički motivirane policije". Danas bi to mogao pretvoriti u svoj politički slogan.
