Čelnici Kukuriku koalicije čekali su tri dana kako bi reagirali na pijanu vožnju G. Habuša. Na prvi problem, izvediv uz lokalnu anesteziju, pokazali su još veću slabost
Sa dosta krvi u alkoholu, Goran Habuš u petak je napravio osrednju prometnu nezgodu i kapitalnu političku svinjariju. Naciju koja očajnički traži bilo kakvu moralnu alternativu, vozikajući se po provinciji, pijan je odveo ravno pred – slijepu ulicu!
Što su napravili čelnici Kukuriku koalicije nakon Habuševe norijade?
Prvo, čekali su puna tri dana da bi izašli pred javnost sa bilo kakvom reakcijom. Pučki um odmah ide prema zaključku da su ljudi uzeli tako dug predah kako bi smislili neku izgovaračinu, koja bi, računajući na neumitni tijek vremena, smanjila štetu. Kriva računica.
Drugo, kad su izašli u javnost, za vrijeme predavanja izbornih lista, pokazali su da će funkcionirati kao - konfederacija stranaka, a ne jedna jedinstvena vlada. Zoran Milanović izjavio je kako će se, postane li premijer, nemilosrdno sukobljavati s takvim pojavnostima, a onda prepustio stvar kolegi Čačiću. Kolega Čačić je pak rekao da je stvar načelno nedozvoljiva, ali je odmah potom dozvolio Habušu nastavak gradonačelničke karijere. To se u logici zove contradictio in adjecto.
Milanović je istoga dana rekao kako je ljudima u Hrvatskoj "ubijeno povjerenje u politiku i institucije". Oporbenjaci godinama s pravom napadaju Kosor da nema snage "izvesti bolne rezove". No kada se prvi puta sami suoče s potrebom za jednim, osrednje bolnim rezom, izvedivim uz lokalnu anesteziju, oni pokazuju još veću slabost; i opasniju, jer oni će “naslijediti zemlju” kako kaže Biblija.
Hoće li Milanovićeva koalicija biti zbor neusklađenih solista, kao nekoć Račanova? Rano je za takav zaključak. Ali je vrijeme za jedan drugi: na Habuševu su slučaju mogli krenuti s obnovom povjerenja u “politiku i institucije”, ali nisu. Zašto, manje je važno. Autogol na domaćem terenu...
