Nekadašnji domoljub i član HDZ-a, prijatelj predsjednice države, kao i predsjednika sudova, policajaca i političara, sada hvali BiH kao svoju novu domovinu, gdje se skriva od "hrvatskog režima" i "zločinačkog suda"
Zdravko Mamić bezbroj se puta pozivao na domoljublje.
Vrlo nedavno i u pismu u kojem od Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović traži pomoć u obrani od mafijaša koji žele preuzeti Dinamo, klub koji je - piše Mamić - "za mnoge naše ljude simbol domoljublja".
Mamić je, dakle, domoljub. A koju domovinu najviše voli?
Onu koja ga pušta na miru.
Volio je svoju Hrvatsku, njezin režim, pravosuđe, suce, poreznike, premijere i predsjednicu, dok je u njoj mogao nesmetano raditi, zarađivati, psovati i mlatiti se, udruživati se i mešetariti, utajivati i prodavati.
Sada voli Bosnu i Hercegovinu.
Moja sudbina i moja nada
"Bosna i Hercegovina, moja druga država, moja je sudbina i moja nada", izjavio je jučer Mamić novinarima nakon ročišta na sudu BiH. "Ovdje me tretiraju kao normalnog čovjeka, što je dijametralno suprotno od onoga što sam doživio u svojoj domovini. O BiH mogu reći sve najljepše. Mene ljudi ovdje toliko vole, kao da sam se ponovno rodio".
A zašto ne voli Hrvatsku?
Zato što mu se "hrvatski režim navalio na leđa iz političkih razloga" u "politički montiranom procesu". Zato što ga tamo čeka osječki sud koji je "zločinački", "radi po diktatu" i "ucijenjen je od hrvatskih službi".
Mamić, ukratko, voli domovinu koja voli njega.
Kad ga ona više ne voli, kad ga počne propitivati, ispitivati, osuđivati, sankcionirati, tada od nje mora bježati u drugu domovinu koja mu pruža utočište. I tamo gaji novu vrstu ljubavi prema domovini.
Veliki domoljubi u bijegu
To su ti naši veliki domoljubi.
Nije Zdravko Mamić ni prvi ni zadnji koji tako nastupa.
Ivo Sanader hvalio se da "nitko ne voli Hrvatsku više od njega", pa je bježao iz Hrvatske i optuživao hrvatsku vlast i svoju stranku za politička podmetanja, nepošteno pravosuđe, politizirane sudove koje je on ustrojio i njima politički upravljao.
Branimir Glavaš također se zaklinjao u hrvatstvo i domoljublje. Dok nije zbrisao od Sanaderova pravosuđa u njegovu drugu domovinu, Bosnu i Hercegovinu.
Ivica Todorić omatao je svoje (ne)hrvatske proizvode u crveno-bijele kockice, a onda zbrisao s lovom u London. Domovina se najbolje voli iz sigurne udaljenosti.
A sada je došao red na Zdravka Mamića.
Od rođendana do režima
Čovjeka koji je predsjednici Republike organizirao rođendane, a sada govori o nekakvom "režimu" koju mu se "navalio na leđa".
Čovjek koji je skandirao na saborima HDZ-a i angažirao Dinamo u HDZ-ovim kampanjama, sada se žali zbog političkih urota, baš kad je HDZ na vlasti.
Čovjek koji je ručao i večerao s predsjednicima sudova, sada govori o "zločinačkim sudovima". Čovjek koji je zahvaljujući vezama i poznanstvima u pravosudnim krugovima dosad izbjegavao presude, sada optužuje suce da "rade po diktatu".
Dok je Mamić imao u džepu cijeli sustav, taj sustav bio je najbolji, najpravedniji i najpošteniji na svijetu. Sada je taj sustav zločinački.
Mafija protiv zločinačkog udruživanja
Još zanimljivije, Zdravko Mamić danas se žali da ga progoni mafija, premda su upravo braća Mamić optuženi za zločinačko udruživanje.
I tako možemo nabrajati unedogled.
Mamićevo domoljublje rezervirano je za domovinu koja ga pušta da radi što hoće, kako hoće, koliko hoće i s kim god hoće.
Ljubav prema domovini oduvijek se mjerio stupnjem koristi koju neki domoljub može iz te svoje domovine iscijediti.
Jesu li to MOL-ovi milijuni ili Dinamovi milijuni ili Agrokorovi milijuni, jesu li to dvorci i računi, političke fotelje i poslovna carstva, je li to zaštita od kaznenog progona ili pošteda od poreza...
