Pravdajući se zbog izjava o "marginalcima" Kolinda je optužila krajnju desnicu i ljevicu da "svojim istupima i ponašanjem čine nemjerljivu štetu Republici Hrvatskoj". Za desnicu znamo. A kako to ljevica sramoti zemlju?
Kako je samo vižljasta ta Kolinda, uvijek se uspijeva dočekati na noge.
Suočena sa žestokim napadima svojih štovatelja i sljedbenika s političke, braniteljske i domoljubne desnice povodom njezina susreta s Aleksandrom Vučićem i izjavama o političkim marginalcima, ona je otkrila način kako da se izvuče.
"Kada sam govorila o pojedincima s rubova političkog spektra kojima ne smijemo dopustiti da diktiraju državnu politiku, mislila sam na one pojedince s krajnje ljevice i desnice koji svojim istupima i ponašanjem čine nemjerljivu štetu Republici Hrvatskoj", izjavila je dan nakon Vučićeva odlaska.
Mudro je to bilo.
Izjednačiti prosvjede Dražena Keleminca i njegova proustaškog i crnokošuljaškog A-HSP-a, kao i orgijanje Božidara Alića i par stotina prosvjednika na Trgu bana Jelačića koji skandiraju "Za dom spremni", s nekakvom "krajnjom ljevicom" koje se nije moglo ni čuti ovih dana.
Odakle joj krajnja ljevica?
Jest, možda ju je sada naljutila desnica, možda je ona sada naljutila desnicu, ali zapravo je mislila i na "krajnju ljevicu". Na koju točno, nije nam stigla objasniti. Ovo bi nam trebalo biti dovoljno.
Kad se obračunava s desnicom, Kolinda zapravo misli i na ljevicu. Jer: "Svi ste vi moji!".
Nedavno koškanje s desnicom već je dovoljno ovih dana eksploatirano po medijima: njezin odnos sa šatorašima, stožerašima i Velimirom Bujancem koje je s ruba političkog spektra dovukla ravno u središte državne politike, desnica koja u njoj vidi svoju heroinu i uzdanicu, desna struja HDZ-a kojoj se predsjednica ulaguje nasuprot Andreju Plenkoviću, poruke Josipa Đakića...
Ali baš nas zanima na kakvu je to "krajnju ljevicu" mislila?
I sigurno je da bi mnogi ljevičari u ovoj zemlji to voljeli čuti, gdje je to Kolinda otkrila krajnju ljevicu. U raspravama po društvenim mrežama nije se ovih dana došlo dalje od Radničke fronte i/ili do Antifašističke fronte. Je li predsjednica upoznata s njihovim djelovanjem? Njima bi to svakako bio veliki kompliment i promocija.
Dva važna pitanja
Međutim, ova Kolindina izjava isprovocirala je dva druga pitanja.
Prvo, kako to krajnja ljevica u ovoj zemlji "diktira državnu politiku"? Jasno je kako to radi krajnja desnica, to smo vidjeli iz nebrojenih istupa same Kolinde Grabar Kitarović, ali i iz poteza premijera Andreja Plenkovića. Primjerice, kroz pregovore s ustašama oko premještanja HOS-ove ploče iz Jasenovca. A vidjeli smo i kako krajnja desnica s HDZ-om u Zagrebu miče Titov trg i diktira kulturnu politiku u glavnom gradu.
Krajnja desnica je, ne zaboravimo, prije dvije godine imala ministra kulture.
Ali kako to "krajnja ljevica" diktira državnu politiku? Pa nije uspjela ni spriječiti micanje Titove biste iz Titove vile na Pantovčaku.
I drugo pitanje, kako to krajnja ljevica "svojim istupima i ponašanjem nanosi nemjerljivu štetu Republici Hrvatskoj"? Opet, vidjeli smo kako to radi krajnja desnica: postrojavanjem crnokošuljaša, izvikivanjem fašističkih i ustaških parola, progonom nacionalnih i drugih manjina, paljenjem novina, promoviranjem povijesnog revizionizma, klerofašizmom...
Izjednačavanje krivnje
A što radi krajnja ljevica? Osim što je mahala komunističkim zastavama na prosvjedu za povratak Titova trga i za to dobila baražnu vatru kritika upravo od ljevičara i liberala. Je li to baš nanijelo toliku nemjerljivu štetu Hrvatskoj? Je li se o tome naveliko razglabalo po svjetskim medijima?
Bilo bi lijepo da nam predsjednica podrobnije to objasni.
Jer, kako smo vidjeli, Kolinda očito vodi veliku brigu o marginalcima s obje strane političkog spektra. Ali više od toga, vodi računa o izjednačavanju krivnje: ako već mora kritizirati desnicu onda će tu kritiku ublažiti spominjanjem ljevice.
Takvo relativiziranje nije nikakva novost, taj "obračun dvaju totalitarizama" prisutan je u retorici HDZ-a još od Tomislava Karamarka. Ako se već osuđuje fašizam, onda će ga se izjednačiti s komunizmom. A ustaštvo ostaviti po strani.
Međutim, ovakvo ishitreno Kolindino posezanje za krajnjom ljevicom u trenutku kad se poklala s desnicom, proglasivši čak i branitelje i udovice "marginalcima", otkriva njezine panične pokušaje da popravi ono što je zabrljala s "marginalcima".
Ali ako će se već vaditi na "krajnju ljevicu", onda će morati biti mnogo maštovitija u njezinu otkrivanju.
