Komentar: Nakon utakmice cheerleadersice najumornije...
Cedevita je odigrala još jednu utakmicu bez energije, emocija, pameti i ideje kako je privesti kraju nakon dominacije i uvjerljiva vodstva kao skupina plaćenih rekreativaca
Nikad nije tako loše da ne bi moglo biti i lošije, sigurno su pomislili mnogi u Cedeviti i Atlantic grupi nakon poraza od MZT-a, poraza koji ih je udaljio od Eurolige.
Problem je u tome što je klub do sada već revolveraški brzo povukao sve poteze koji se uopće mogu povući u sezoni čiji je tijek naopak - trenera su promijenili, igrače su promijenili, kaznili i udaljili. I što sad kad svi ti potezi nisu dali nikakvih rezultata?
Odigrali su još jednu utakmicu bez energije, bez emocija, bez pameti i ideje kako je privesti kraju nakon dominacije i uvjerljiva vodstva, kao skupina dobro plaćenih rekreativaca. Ili veterana, koji na kraju karijere nalaze sredinu u kojoj mogu “maznuti” dobar ugovor. S trenerom koji je evidentno žrtva neke alienske otmice, jer čovjek koji vodi utakmice samo izgleda kao Aco, i odjeven je kao on, ali se ne ponaša kao Aco, onaj Aco kojeg poznamo kao tipa koji je uvijek na rubu - rubu incidenta i svađe, jer jednostavno voli biti na rubu i tako funkcionira desetljećima.
Tri milje eura da bi se izvukla još jedna lekcija o razlici između vođenja kompanije i kluba, jer je u jednom slučaju riječ o brojevima i robi, a u drugom o živim ljudima, poprilično je velik iznos. Jasno, riječ je o privatnom kapitalu, pa javnost možda i nema pravo postavljati pitanja o odgovornosti - to je interna procjena sustava - ali ima pravo komentirati, jer je posrijedi javna djelatnost.
A ovo je, eto, komentar utakmice nakon koje su najumornije bile cheerleadersice, a najiznerviraniji oni u prvom redu gledališta. Pametnome i više nego dovoljno...
