Andrej Plenković smijenio je ministra zdravstva zato što se ne može posvetiti borbi protiv koronavirusa. Još bolje, Plenković je spomenuo "aktivnosti medija" koji smjenjuju ministre. Ali tko će ako neće mediji?
I tako, Milan Kujundžić smijenjen je s mjesta ministra zdravstva.
Ali ne zbog pogrešno ispunjenih imovinskih kartica, zbog muljanja s imovinom, zemljištima i kupovinom kuće od tvrtke njegove supruge, ne zbog pogodovanja prijateljima i uzimanja pozajmica od prijatelja iz resora, niti zbog nasilničkog ponašanja njegovih zemljaka prema novinarki...
Ne, Kujundžića je premijer Andrej Plenković smijenio zbog - koronavirusa.
"Danas sam razriješio ministra Kujundžića", objasnio je jutros premijer, pa naveo neobično obrazloženje: "Ministarstvo zdravstva bitno je i u kontekstu šireće epidemije koronavirusa, a ministar Kujundžić je bio fokusiran na pojašnjavanje određenih tema koje nemaju veze s resorom zdravstva ni s njegovim poslom i zato sam odlučio da ga razriješim".
Znači, da nema tog nesretnog koronavirusa, Kujundžić bi i dalje bio u Vladi. Odnosno, da je ministar zdravstva krenuo ganjati Kineze iz Wuhana po Hrvatskoj, možda bi sačuvao fotelju.
Prva žrtva koronavirusa
Ali eto, Plenković mu je omogućio da se bavi svojim privatnim poslom, ili "pojašnjavanjem određenih tema", a sada je krenuo u potragu za nekim tko će se boriti protiv koronavirusa.
Drugim riječima, Kujundžić je postao prva žrtva koronavirusa. Barem politička.
Nije, dakle, Plenković želio ulaziti u meritum optužbi protiv Kujundžića, nije se čak ni trudio braniti ga i opravdavati, nije mu dao ni vrijeme koje je ministar tražio da se iskobelja iz afera. Koronavirus galopira prema Hrvatskoj i Plenković nema vremena za čekanje.
Pustio je ministra niz vodu, a s njim i sve afere i optužbe, pobrinuvši se tako da se i on sam ne mora baviti tim prljavštinama.
Kao da sve to, četrnaesti smijenjeni ministar u malo više od tri godine, s Plenkovićem nema baš nikakve veze. Ministar zdravstva u mandatu je pogodovao prijateljima u javnim nabavama, njegov član stranke i Vlade muljao je s imovinskim karticama, ali to se premijera i šefa HDZ-a baš ništa ne tiče.
Sad je koronavirus na dnevnom redu.
Ali nije to bilo sve od Plenkovića.
Medijski fenomen
Osim koronavirusa, premijera zabrinjava i "fenomen da se toliko jako krene aktivnostima medija tresti ministre, tako da je fokus rada Vlade na neki način u nekom obrambenom stavu". "Bilo je svega i prije", reče Plenković, "ali baš ovoliko toga nije bilo".
Problem je, znači, u "aktivnostima medija", a ne u aktivnostima njegovih ministara. Nije u fokusu ono o čemu mediji pišu, već činjenica da je Vlada zbog toga u "obrambenom stavu".
A što bi bilo da medija nema? Da novinari ne smiju ipak nešto objaviti? Tko bi onda smjenjivao sve te ministre? Sigurno ne oporba koja ne može ni skupiti sve zastupnike da dignu ruku protiv Vlade u Saboru.
I sam Plenković nalazi se u tom "obrambenom stavu" prema medijima kad je riječ o ministrima. Ali samo nekima.
Ali Krstičević ostaje
Damir Krstičević, recimo, može uništiti najveći posao ove Vlade, nabavu vojnih zrakoplova, ili mirno promatrati tragične nesreće i kriminal u svom resoru, pa svejedno ostati na čelu Ministarstva obrane. A Marko Pavić može skriviti najveći poraz Plenkovića u borbi za mirovinsku reformu, pa za nagradu dobiti drugi resor.
Mediji, eto, uspješno smjenjuju ministre, ali samo neke.
Odlaze oni koji se ne mogu braniti ili oni koje Plenković više ne želi braniti. Ali ne odlaze Plenkovićevi prijatelji i poslušnici. Njih premijer uvijek nekako zakloni i zaštiti.
Kao glavica luka
I opet, ministri ne odlaze zato što loše obavljaju svoj posao, već zato što se nađu na udaru medija. Ili se zbog njih na udaru nađe sam Plenković.
Ili naprosto koronavirus bane na vrata.
Plenkovićeva Vlada sve više podsjeća na glavicu luka. Postojano se guli sloj po sloj ministara sve dok se na koncu ne dođe do sredine - do samog premijera.
