Predsjednica se pokušala izvući od kritika zbog izjave o mobilnosti kretanja kao jednoj od mana članstva u EU tako što je udarila na političke strukture koje niječu realnost. E pa ona sigurno pripada tom ešalonu.
U jednoj stvari Kolinda Grabar Kitarović je u pravu: problem doista jest u političkim strukturama i neodgovornim političarima koji niječu realnost.
Nažalost, ona u tome nije mislila na sebe, nego na premijera Andreja Plenkovića. (Valjda.)
Pokušavajući se iskobeljati iz lavine kritika zbog jučerašnje izjave da je najveća mana članstva u Europskoj uniji sloboda kretanja i rada u EU, predsjednica je skrenula pozornost na one koji "izvrću njezine riječi" i vade ih iz konteksta.
Pa je pokušala biti precizna, koliko god se usudila: "Problem je u političkim strukturama, u neodgovornim političarima koji prije svega niječu realnost, a sada i prevrću moje riječi kako bi iz tih trendova, zbog svoje odgovornosti, nedonošenja odluka, totalne adhokracije u državi okrenuli sada javno mišljenje na raspravu o nečemu što je apsolutno netočno".
Neki u tome prepoznaju napad na Plenkovića, ali moguće je da se opet "izvrću njezine riječi i vade iz konteksta".
Ljudi se ne vraćaju
Ipak, njezina izjava nije baš netočno shvaćena: predsjednica je doista rekla da je mana članstva u EU slobodno kretanje ljudi, ali se opravdava kako je mislila na to da je "mobilnost dobra kada se ljudi vraćaju". "No mi sada imamo vrlo snažan negativni demografski trend", kazala je Grabar Kitarović.
I ona je, ponavljamo, u pravu: problem je doista u političkim strukturama i neodgovornim političarima.
Ali ona spada u tu kategoriju.
Jer, ako ljudi odlaze iz Hrvatske, sigurno odlaze i zbog ovakve političke klase kojoj pripada i Kolinda Grabar Kitarović koja se među prvima može optužiti da "niječe realnost".
Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog lažnih obećanja o blagostanju, bogatstvu i programima demografske obnove. O izostanku političke odgovornosti da se i ne govori.
Osim toga, predsjednica prva spada u političku strukturu koja je sama sebi postala svrhom. Ona sama sebi daje na važnosti, promovira se u nešto što realno nije i ne može biti, a to je spasiteljica i premijerka, izaziva paniku u društvu, potiče atmosferu histerije kako bi sebe istaknula kao faktora stabilnosti i uzdanicu oporavka.
I naravno, postavila se na čelo populističkog pokreta ispred živozidaša, obiteljaša i drugih.
Bježe da se ne vrate
Građani ne bi masovno odlazili iz Hrvatske da ih na to ne prisiljava politička elita koja već desetljećima devastira državu. I vraćali bi se u državu, kao što to napominje predsjednica, kad bi vjerovali da to ima bilo kakvog smisla.
Kolindina izjava o mobilnosti kao mani članstva u EU u direktnoj je suprotnosti s proklamiranom državnom politikom koju je i ona kao minstrica svojedobno zastupala, gdje je svaka vlast slobodni protok ljudi, robe i kapitala isticala kao glavni, možda i najveći adut ulaska u EU.
Sada Kitarović direktno osporava te argumente, prkoseći time politici koju je i sama promovirala. Da ne govorimo o licemjerju osobe koja je pola radnog vijeka provela u inozemstvu.
Osim toga, od osobe koja se svojedobno zalagala za postavljanje bodljikave žice na granice kao branu pred migrantima, lako se mogla iščitati tendencija prema "zatvaranju granica" za izlazak iz Hrvatske.
Bodljikava žica
Sjetimo se, i DDR je svojedobno shvatio kako njegovi najbolji ljudi, profesionalci, liječnici, profesori bježe na Zapad pa su digli zidove, opasali se žicom i pucali na sve koji su bježali iz komunističkog raja. Ideja EU nastala je upravo na rušenju takvih zidova.
Uostalom, slobodno kretanje ljudi u EU omogućava građanima da pobjegnu od političkih elita koje im oduzimaju pravo na bolji ili makar dostojanstveni život.
Zamislimo da smo zarobljeni u državi koju vode Kolinda i HDZ.
Ovako, hrvatski građani u sve većem broju odlaze iz Hrvatske otkako se Kolinda prije četiri godine vratila u državu.
I tko zna, možda se počnu vraćati u Hrvatsku kad se jednog dana Kolinda ponovno odluči na odlazak preko granice.
Tada bi se mobilnost napokon mogla pokazati kao pozitivna strana članstva u Europskoj uniji.
