Iste greške koje je SDP radio s Milanom Bandićem i koje su mu se na koncu brutalno obile o glavu, sada ponavlja na slučaju Marine Lovrić Merzel, ali i Željka Sabe.
A SDP, eto, ni iz njih nije uspio još ništa naučiti.
Iste greške koje je godinama radio s Milanom Bandićem, koje su mu se godinama obijale o glavu, vukle za strankom kao kugla oko noge, rušile političku vjerodostojnost i na kraju vratile kao bumerang na prošlim lokalnim izborima, sada ponavlja s Marinom Lovrić Merzel.
Predsjedništvo SDP-a sinoć je stalo iza sisačko-moslavačke županice. Unisoni zaključak je da se radi o "orkestriranom napadu HDZ-a". Čeka se nalaz Uskoka i DORH-a. Čeka se sudska presuda. Nitko od visokih dužnosnika stranke nije se jasno odredio prema tom slučaju.
I onda ono ključno: ako SDP sada izgubi Marinu Lovrić, izgubit će vlast u županiji i tko zna kad će je ponovno dobiti.
Sve to kao da je prepisano iz priručnika o Milanu Bandiću.
Koja korupcija?
Jest, piše se o nekoj Bandićevoj korupciji, ali ništa nije dokazano. To su podvale Bandićevih političkih protivnika. Bandić je previše važan za stranku. Ako izgubimo Bandića, izgubili smo Zagreb. Bolje je sklopiti pakt s Bandićem, a sve kritike pripisat ćemo njegovu "političkom stilu".
Podržat ćemo Bandića na izborima jer želimo imati vlast u metropoli. Tu je lova, tu je utjecaj, tu je prevlast nad HDZ-om.
Bandić je dobar s predsjednikom Republike, treba i to cijeniti, a otvara nam i prostor prema desnici. Nema veze tko što kaže, dobro je to. Ako mulja, onda će nešto smuljati i za nas i naše. Makar će nas sve zaposliti.
SDP je u par navrata nahuškao neke svoje dužnosnike da se obračunaju s Bandićem, kao što je onaj još uvijek anonimni, a opet tako važan ministar SDP-a uputio Jasminu Jovev da se obrati Uskoku. Savjetovao je "da postupi po savjesti".
Tek kada je Milan Bandić napustio SDP - bez optužnice bez presude, bez prisile, ali tek nakon što je stranci donio novu pobjedu u Zagrebu - Milanović i njegovi trabanti krenuli su u nekakvo posipanje pepelom i traženje oprosta zbog njegove vladavine, a sam premijer upustio se u javne prozivke za korupciju, klijentelizam, izvlačenje novca i tko zna kakve sve marifetluke.
Tko je u problemu?
Istina, Milanović je ovih dana izjavio da je Marina Lovrić "u problemu", jer ovdje se ne radi o "celulitu i jajima", već o "pustošenju županije". Ali još uvijek nije povukao preventivni potez u svrhu zaštite "političkog kapitala SDP-a". Kao da ne shvaća tko je tu zapravo "u problemu".
Boji se da će izgubiti županiju - jednu od rijetkih u kojima obnaša vlast - ali ne razmišlja o tome kako bi je mogao ponovno osvojiti.
Misli da će mu smjena županice škoditi tri mjeseca prije europarlamentarnih izbora, ali ne shvaća da bi mu još više moglo štetiti odugovlačenje s njezinom smjenom.
Što se ova afera bude dulje vukla, multiplicirat će se i politička šteta.
Slično je bilo i s Bandićem. Milanović nije na kraju izgubio Zagreb zato što se odrekao Bandića, nego zato što ga se nije na vrijeme odrekao.
Političko (samo)ubojstvo
Posljednja SDP-ova kampanja protiv Bandića tako se pretvorila u kampanju protiv onih koji su ga donedavno podržavali, prešućivali njegove afere, ignorirali kritike, te ujedno godinama pravili građane budalama.
A očajnički pokušaji da se ustrijeli bivša SDP-ova uzdanicu pretvorili su se u političko samoubojstvo.
Bandić je danas u Zagrebu jači nego što je SDP ikada bio.
SDP ne drži vlast u previše županija, i to u pravilu tamo gdje je to ustvari prirodna pojava, pa su sisačka i vukovarska naročito bitne jer SDP-ovi župani tamo predstavljaju klinove zabijene u dominantnom HDZ-ovom biračkom tijelu.
A u obje te županije SDP je posao taocem svojih lokalnih šerifa, Željka Sabe i Marine Lovrić. Baš kao što je nekad bio talac Milana Bandića.
I baš kao u slučaju Bandića, ovdje se ne radi samo o kaznenoj odgovornosti, nego i o političkoj i moralnoj. Sabino kupovanje HDZ-ove vijećnice dovoljno je kompromitirajuće za stranku čak i bez pravomoćne presude. Lovrićkin način vladanja županijom još i više.
Saniranje štete
A kad se Milanović napokon sjetio optuživati Bandića za korupciju, premda protiv njega nema ni optužnice, ni presude, ovaj mu poput uvrijeđenog pravednika i čistunca uzvraća sudskom tužbom za uvredu i klevetu.
Naime, politička šteta, a o njoj je ovdje riječ, ne nastaje onda kad se stranka odrekne kompromitiranog dužnosnika, nego kad ustraje u podršci, u šutnji, u traženju opravdanja ili u upiranju prstom u HDZ.
Kako se ono kaže, prevari me jednom na svoju sramotu. Prevari me drugi put, sramota je samo moja.
