Kaže Ivo Josipović da ustavne promjene nisu ključni problem Hrvatske. Kako nisu? Zbog čega onda premijer Milanović u to ulaže svu energiju i politički kredibilitet?
Ivo Josipović je očito nešto krivo shvatio kad je izjavio da "ustavne promjene nisu ključni problemi Hrvatske".
Kako nisu?
Na ustavnim promjenama u vezi političkih ubojstava SDP i HDZ upravo sklapaju saborski pakt, premijer daje ultimatum glavnom koalicijskom partneru da u osam tjedana prihvati promjene Ustava, saborska većina zbog tih promjena siluje parlamentarnu proceduru, a Zoran Milanović u tu je akciju uložio maksimum svoje, ne tako lako potrošne energije.
Pa kako onda predsjednik Republike može tvrditi da izmjene Ustava kojim će se ukinuti zastara na politički motivirana ubojstva nije najvažnija tema u Hrvatskoj?
Kad se samo o tome govori, samo se na tome radi i samo to dominira političkim prostorom.
Savez HDZ-SDP
Nije to mala stvar. Mijenjanje Ustava, naime. Kao što nije mala stvar zaratiti s Bruxellesom oko lex Perkovića. Nije mala stvar ni optužiti Crkvu da je štitila ubojice. Pa onda odšutjeti zahtjev za javnom isprikom. A nije mala stvar savez SDP-a i HDZ-a oko teme na koju do jučer nitko nije obraćao pažnju.
Teme koja je praktički pala s Marsa, točnije s ispeglane frizure premijera Milanovića.
Ako to nije najvažnija tema u državi, kako to da su dvije najveće stranke spremne oko toga sklopiti pakt u Saboru?
Ako to nije najvažnija tema, kako to da premijer daje ultimatum HNS-u da ima osam tjedana da promijeni mišljenje i digne ruku za ustavne promjene, a takve ultimatume nije davao, recimo, kad je HNS blokirao porez na nekretnine ili prisilno smanjivanje minusa građana u bankama?
I kako to, molim vas lijepo, mijenjanje Ustava nije najvažnija tema, kad je Ustav najvažniji dokument u državi? Pa nije to drek-papir da se vlast i oporba oko njega s gađenjem navlače.
Ili možda ipak jest?
Potrošna energija
Zamislimo samo da je premijer ovoliku količinu energije uložio u ono za što je na početku mandata rekao da mu je prvi, jedini i isključivi zadatak: gospodarski oporavak Hrvatske.
Pa da je na toj platformi sklopio pakt s HDZ-om, pa da zbog toga postrojava koalicijske partnere, da zbog toga siluje i ubrzava proceduru u parlamentu, da zbog toga na brzinu mijenja zakone kao što prijeti da će to učiniti zakonu o referendumu...
Možda, ali samo možda, u tom slučaju ne bismo i ovu godinu završili u minusu, ne bismo monetizirali autoceste, fiskalizirali kumice i brojali kugle sladoleda po Jadranu.
Ali nitko ga nije izazvao.
Nitko ga nije optužio
Nitko nije premijera optužio da uništava Hrvatsku, kao što ga je HDZ optužio da lex Perkovićem štiti ubojice. Nitko mu nije rekao da radi još goru štetu u državi, da srozava standard građana, provodi poreznu presiju, da je kriv za pad kreditnog rejtinga i za probijanje proračuna već u lipnju.
Ili čekajte malo, ipak jesu. Sve su to Milanoviću skresali u nos. Više puta i s više strana. Ali za to ga jednostavno nije bilo briga.
To ga nije dovoljno naljutilo, kao što su ga naljutile optužbe da štiti udbaše, zbog čega je pokrenuo promjene Ustava jer je, kako to krasno reče Ingrid Antičević, "sasvim legitimno braniti se i braniti društvo od takvih neodgovornih optužbi".
A tko će obraniti društvo od gospodarskog kolapsa? Grčić i Linić?
Što su vaši prioriteti?
Neposredno prije izbora Milanović je predstavio ekonomski plan Kukuriku koalicije i ustvrdio: "To su naši prioriteti".
E pa, sad su se prioriteti promijenili. Sad se ratuje s Bruxellesom, Udbom, HDZ-om, Crkvom, klerikalnim udrugama, nepoćudnim medijima, sindikatima, profesorima, kritičarima, koalicijskim partnerima...
I u svemu tome se, kao što se to vidi iz priloženog, ne biraju sredstva. Mijenja se Ustav da bi se obranilo od Kaptola i HDZ-a, krši se Ustav da bi se obranilo od klerikalaca, mijenjaju se zakoni da bi se obranio Ustav, donose se zakoni koji nisu u skladu s Ustavom, krši se saborski poslovnik da bi se obranilo premijera, pa se donosi novi...
A onda dođe Ivo Josipović i kaže da to nisu najvažnije teme u državi.
