Predsjednik Ivo Josipović skinuo je odgovornost sa SOA-e za praćenje i prisluškivanje Slavka Linića, ali je skrenuo pozornost na policiju, Uskok i DORH.
Upravo je fascinantno kako raspad svake vlasti, svaki frakcijski obračun unutar vladajuće stranke, svaki politički sukob na visokoj razini, neizostavno prate optužbe o špijunima i tajnim službama, o policiji i tužiteljima, o praćenju i prisluškivanju, o telefonskim ispisima i lažiranim dokumentima.
Tako je bilo u frakcijskom obračunu Ivića Pašalića i Mate Granića, u rasturanju HSLS-a na Budišinu i Gotovčevu struju, u permanentnom sukobu premijera Ivice Račana i predsjednika Stipe Mesića, u kratkom, ali krvavom ratu Mesića i premijera Ive Sanadera, pa u obračunu "špijunčine" Karamarka i Slavka Linića u predizbornoj kampanji, pa sve do nedavnog obračuna Karamarka i Zorana Milanovića u vezi praćenja pripadnika podzemlja i curenja informacija iz tajnih službi.
A po potrebi u priču se povremeno ubacivao Mladen Bajić, gurajući papire u ladice ili u medije, ovisno o narudžbi.
Sada se to ponavlja u obračunu premijera Milanovića i Slavka Linića.
Nisu tajne, ali su službe
"Izvješćima SOA-e i Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost nedvojbeno je utvrđeno da postupanja prema Liniću i članovima obitelji nije bilo", izvijestio je danas predsjednik Ivo Josipović, skinuvši tako odgovornost sa službe nad kojom i sam ima ingerencije.
Međutim, ogradio se tvrdnjom da "ova analiza ne obuhvaća moguće djelovanje DORH-a i policije". "Izvješće ne obuhvaća zakonske aktivnosti iz nadležnosti policijskog Uskoka", upozorio je Josipović. "Pitanje njegova djelovanja treba raščistiti s nadležnim tijelima, time se treba baviti DORH".
Znači, SOA nije pratila i prisluškivala Linića, ali možda netko drugi jest.
Zloupotrebe položaja
Sam Linić je na svojoj press konferenciji spomenuo "određene službe". "Dok ja obavljam svoje poslove, premijer zloupotrebama svog položaja koristi određene službe i pokušava me optužiti da sam kriminalac".
Nije rekao na koje službe konkretno misli, ali je spomenuo podmetanje i lažiranje. Baš kao što je u predizbornoj kampanji optužio "špijunčinu Karamarka" za podmetanje kaznene prijave u vezi riječkih Tržnica. Sada iste optužbe stavlja na teret predsjedniku vlastite stranke.
A Ivo Josipović sada lopticu prebacuje na policiju, koju vodi čovjek od Milanovićeva povjerenja Ranko Ostojić, te na DORH, na čijem čelu sjedi Milanovićev kadar Dinko Cvitan.
Uglavnom, sve je to već viđeno. Sve smo to već prolazili tijekom dva desetljeća hrvatske demokracije. Kako se koriste službe, ne samo tajne, za podmetanje i inkriminiranje, kako se koriste državne institucije za stranačke obračune, kako se službeni dokumenti upotrebljavaju za medijski odstrel, kako se dižu optužnice protiv odbačenih protivnika, kako se premijer i predsjednik trgaju za kontrolu nad tajnim službama, te kako javnost nad nekim službama nema nikakvu kontrolu.
I baš kad smo mislili da je s time završeno, Linić i Milanović posegnuli su za istim obrascima.
Mala utjeha
Mala je utjeha što Josipović tvrdi da SOA nije postupala prema Liniću, jer ipak je (gotovo) nezamislivo da bi Milanović potpisao službeni nalog. No još je manja utjeha to što je šef države usmjerio fokus na policiju i DORH. Štoviše, činjenica da se opet spominju službe i institucije u unutarstranačkim obračunima, sada izaziva još veću zabrinutost nego ranije.
Jer, Linić je možda paranoik, ali isto bi se moglo reći i za premijera koji se grčevito bori za opstanak u stranci i Vladi, i koji je uvjeren kako mu stranačke frakcije rade o glavi. "Otkad sam postao predsjednik SDP-a, stalno se susrećem s unutarnjom oporbom i sa stranačkim nezadovoljnicima", izjavio je u subotnjem intervjuu Jutarnjem listu.
A što se sukob više intenzivira, sve manje se biraju sredstva.
Milanović je proteklih godina znao plasirati u medije neku podvalu protiv svojih oporbenjaka - Komadine, Bernardića, Rajka Ostojića - samo kako bi im skresao krila i dao do znanja tko je šef. No ovaj rat s Linićem je rat do istrebljenja. I u tom ratu podižu se ulozi.
Upravo zato o ovoj krizi ne može se govoriti kao o unutarnjoj stvari SDP-a, kako to sugeriraju Milanović, Ranko Ostojić, Jovanović i drugi premijerovi sljedbenici, već je to pitanje javne vlasti, državnih tijela, tajnih službi i povjerenja u institucije.
A to povjerenje, bez obzira na Josipovićevu ažurnost, još uvijek nije vraćeno.
