Nova Birtija: Ajd' iskreno, tko ne bi htio biti Kruno Jurčić?

Da čovjek ima 100 milijuna dolara, moglo bi mu se prigovoriti: ‘A što ti to treba?’. Da ima. Ali ako ih je i imao, ne znači da ih i danas ima. Recimo da se razveo, pola mu je uzela žena i bio je na 50 milijuna.

Onda su ga, ne baš pametnog, mangupi navukli da uđe u siguran posao i popušio je 25. Puk’o je na živce, pa se razveo i od druge žene, koja je također uzela pola, ima samo 12 milja. A i to je spiskao. Ostao je bez love, a nekretnine nije htio prodavati za manje nego što ih je platio, zadužio se kod kamatara i uzeli su mu sve. U toj situaciji Mamić je spas. Igrači poput Jurčića nikad nisu baratali sa 100 milijuna, imaš li dva ili tri milijuna, od 200 do 300 tisuća eura na godinu uvijek dobro dođe. 

Sve što moraš istrpjeti je malo neugodnosti od tipa kojeg više nitko ne shvaća ozbiljno. Plus, uvijek se možeš predomisliti i nabiti ga nogom u guzicu uđe li ti u svlačionicu kako bi motivirao igrače. I umjesto da se ljudi liječe žaleći te, nose te na rukama jer si učinio što svi oni sanjaju, stao si Mamiću na kraj.

Fakat, ako si trener, ta koga bi htio trenirati nego Dinamo i repku? I što da ti ljudi rade nego da se nadaju kako će Mamić pozvati baš njih!? A spustimo li loptu na zemlju, uskoro možda i 400.000 nezaposlenih “ubilo” bi da može biti na Jurčićevu mjestu. Da jedini kakav-takav proizvođač namještaja za šefa ima tipa poput Mamića, a za 500 mjesta kandidira 10.000 ljudi, jasno je da bi se otimali za posao. S jedne strane je Mamić, a s druge krediti i računi za struju. Slično je i u nogometu. Dinamo je jedan, a trenera je desetak. 

Imenovanjem za trenera Dinama počinje tvoj pad. Svi mi živimo za bajke. Neka su i realne. Doista bih volio da Jurčićevo imenovanje ne znači njegov pad. Naravno da je smijenjen čim je imenovan, ali navijam da je neki dan ipak počeo njegov uspon.