Neće nas ubiti virus već strah, panika, kao i društvena stigma

Danas nije toliko strašno zaraziti se koronavirusom.

Strašno je kad bi se otkrilo da ste zaraženi koronavirusom.

Zapravo, reakcije vaše okoline, susjeda, kolega s posla, rodbine i javnosti mogle bi biti ozbiljnije od posljedica samog virusa.

"Krivo mi je što sam bila prepuštena sama sebi i što sam u protekla tri dana morala slušati neugodne, optužujuće komentare, kao da imam kugu ili nešto slično", požalila se ovih dana na Facebooku mlada Koprivničanka koja se vratila s putovanja u Italiju i testirala na koronavirus.

Nalaz je bio negativan.

Svejedno, kaže da se "osjećala kao na optuženičkoj klupi", premda ništa krivo nije napravila.

Gripa s panikom

Jer, koronavirus je gripa s panikom. Virus s histerijom. Zaraza s dosad neviđenim reakcijama javnosti i običnih građana, zaraza koja više od zdravstvenih posljedica nosi društvenu stigmu.

Malo nedostaje da se zaraženima krenu crtati križevi na vratima, kao po kuginim kućama.

Zbog toga već ima primjera ljudi koji leže kod kuće u virozi ili imaju prehladu i ne žele nikome reći da su u samoizolaciji.

Kad bi se to saznalo na radnom mjestu, osoba bi bila stigmatizirana. Kad bi se saznalo u susjedstvu, čitava obitelj bila bi obilježena i izolirana.

Da imate običnu gripu, susjedi bi vam možda skočili u ljekarnu ili skuhali juhu. Kad imate koronavirus, susjedi bi vam mogli zakucati vrata daskama. Nije stoga ni čudo da se u medijima štiti identitet zaraženih.

Kao terorizam

Po tim reakcijama, po psihozi koja se stvorila u društvu oko zaraze čije se širenje minuciozno prati već mjesecima i koja precizno broji zaražene, korona se može usporediti s terorizmom.

Kao u terorističkim napadima raste strah, nepovjerenje, panika, sumnja, traže se žrtveni jarci, padaju burze, zatvaraju se granice, odustaje se od javnih okupljanja, ljudi se barakadiraju u kuće i stanove, buja nepovjerenje u institucije. Prijetnja se krije iza svakog ćoška.

Svatko je sumnjiv.

I najgore mane ljudi i čitavog društva izbijaju na vidjelo.

Lomača za zaražene

Zapravo, pravo je čudo da na karnevalskim ludorijama, pored lutaka gej parova, Srba i migranata, nisu zapaljene i lutke zaraženih koronavirusom.

Ili lutke Kineza. Ili Talijana. Ili ljudi koji su bili u Italiji. Ili na kruzeru. Ili ljudi koji kišu i šmrču. Ili ljudi bez maski na licu. Ili ljudi s maskama na licu, svejedno.

Terorizam je probudio strah od muslimana. Migrantska kriza izazvala je histeriju prema ljudima koje se nazivao "silovateljima, teroristima, nasilnicima, lopovima, onima koji dolaze uništiti kršćanstvo i rađati mnogo djece". U društvu je eksplodirala i mržnja prema homoseksualcima, vidljiva na nedavnom karnevalu.

Mržnja i strah

Malo treba da u trenucima krize - bio to rat, terorizam ili pandemija, ali i siromaštvo i beznađe -  strah, nesigurnost, neobrazovanost i neinformiranost ljudi eskaliraju u diskriminaciju, mržnju i nasilje.

"Jasno mi je da je situacija neugodna i da se ljudi boje, ali od panike i međusobnog optuživanja nikome neće biti bolje", kaže mlada žena iz Koprivnice koja je obilježena, iako nije ni zaražena.

Kako će tek proći oni koji doista jesu zaraženi?

Lakše će se oduprijeti virusu nego društvenoj stigmi. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.