Opasna Karamarkova hajka na vlast koja je "protiv Hrvatske"

"Veličanstveno uskrsnuće hrvatske slobode i samostalnosti i velebne hrvatske olujne ratne pobjede žele obezvrijediti različiti smušenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i jednostavno - prodane duše. Takvi su bili genetski programirani protiv slobodne i nezavisne hrvatske države." 

(Franjo Tuđman na proslavi 7. obljetnice Mladeži HDZ-a, listopad 1997. godine)

"Nemoralno je da kod nas hoće biti u vlasti oni koji su protiv ove države. Našu stranku 20 godina sotoniziraju oni koji ne žele hrvatsku državu".

(Tomislav Karamarko na skupu HDZ-a u Pleternici, 22. lipnja 2013. godine)

Kako zvuče ove riječi šefa HDZ-a?

Kao prozivanje unutrašnjih neprijatelja? Kao poziv na otpor nenarodnoj, nehrvatskoj, pa i antihrvatskoj vlasti? Kao huškanje protiv političke opcije koja je legalno i legitimno osvojila vlast na parlamentarnim izborima?

Ili tek kao papagajsko, pa stoga i ne previše uvjerljivo repliciranje Tuđmanovih govora koji su Hrvatsku ne tako davno pretvorili u izolirani sultanat i u kojima je prvi hrvatski predsjednik proglašavao izdajnicima sve one koji se nisu slagali s njegovom politikom.

Prisluškivao ih i pratio, medijski denuncirao i javno izlagao napadima svih koji su bezrezervno vjerovali svom Vrhovniku. Nije bilo malo onih koji su posljedice ovakvih političkih govora osjetili na svojoj koži: od Stipe Šuvara, Vlade Gotovca i Stipe Mesića, preko stotina novinara, sve do neovisnih intelektualaca i nevladinih aktivista. 

Linč Mesića i Račana

Bio je to opasan govor mržnje čiji odjek se začuo i u periodu nakon 2000. godine, kad je manipulirana rulja pozivala na linč domaćih izdajnika Račana i Mesića.

Sada Tomislav Karamarko evocira tu retoriku za koju smo vjerovali da je zauvijek zakopana. Onu za koju premijer Zoran Milanović kaže da je "neozbiljna, neodgovorna i opasna".

A ona se okreće oko jednostavne jednadžbe: HDZ simbolizira Hrvatsku, tko je protiv HDZ-a, taj je protiv Hrvatske.

Pučističko ozračje

Bilo bi uzaludno, pa i besmisleno demantirati Karamarkove tvrdnje, jer one i nisu zamišljene kao osnova za argumentiranu polemiku. One su namijenjene samo kreiranju pučističkog ozračja u društvu.

Reći da su na vlasti oni koji "ne žele hrvatsku državu", pa čak i oni koji su "protiv ove države", implicira da je svaki napad na tu vlast, svaki pokušaj njezina svrgavanja ili kako je to Karamarko nedavno rekao, "demontiranja", opravdan i poželjan u svrhu zaštite hrvatskih interesa.

A pritom su sva sredstva dopuštena.

Okupatorski režim

Kao što je onaj vojnik napao Vladu Gotovca na predizbornom skupu u Puli uoči predsjedničkih izbora 1997. godine, kao što je u istoj kampanji kamenovan kombi SDP-ova kandidata Zdravka Tomca, kao što su policijski zapovjednici (a danas Karamarkovi tajnici) odbijali zapovjedi za privođenjem ratnih zločinaca, kao što se represivni sustav digao protiv "jalnuških diletanata", kao što se upadalo u novinske redakcije i napadalo novinare, a kritičare takve vlasti stavljalo na javne potjernice, tako bi se sada trebalo boriti protiv ove vlasti.

Možda će Karamarko danas, dva tjedna prije ulaska u EU,  nekome zvučati komično. Ali on nije komičan lik, a još manje komičan političar na čelu stranke obilježene ne samo koruptivnim, nego i nacionalističkim, represivnim, pa čak i zločinačkim nasljeđem.

Rat, pa i kulturni

U vrijeme socijalne krize i "kulturnog rata", s neodlučnom vlasti, nezainteresiranim premijerom i oportunističkim predsjednikom, ovakvo huškanje može dati novi zamah mračnjacima i poslužiti kao opravdanje za juriš na vlast.

Jer, ako Karamarko kaže da je "nemoralno" da na vlasti hoće biti oni koji su protiv hrvatske države, onda svaki otpor nosi i moralno opravdanje.

Bez obzira na amoralnost takvog huškanja.