Jasno je da Mirela Holy ne želi narušiti šanse Ive Josipovića. Ali svaki nacionalni izbori šansa su za promociju i afirmaciju najmlađe i treće najpopularnije stranke.
Kako sada stvari stoje, OraH neće imati svog kandidata na predsjedničkim izborima. Mirela Holy kaže kako stranka još nije donijela konačnu odluku, ali sve upućuje na to da je najbliže tome da pokloni podršku najvećem favoritu Ivi Josipoviću.
Zbog toga je navodno i Andrea Feldman napustila friško osnovanu, ali već treću najpopularniju političku stranku u zemlji.
Takvo rezoniranje dobrim je dijelom logično.
Josipović se kao kandidat ljevice može smatrati prirodnim saveznikom OraH-a, baš kao što se Holy dobrim dijelom može smatrati njegovom istomišljenicom.
SDP već podržava Josipovića, a OraH je ionako njegova lijevo-zelena frakcija. Takav potez spriječio bi odlijevanje glasova ljevice, pozicionirao OraH uz bok gotovo izvjesnom pobjedniku, dok bi Holy svojom popularnošću kompenzirala podršku nepopularnog Zorana Milanovića.
Sve naizgled sjeda na svoje mjesto.
Ali samo naizgled.
Što su ambicije OraH-a?
Ako uzmemo u obzir činjenicu da su svaki demokratski izbori prilika za promociju određene politike, za promociju i afirmaciju stranke, za regrutiranje birača i okupljanje članova, onda je za ovako probitačnu i ambicioznu stranku kakvom se OraH predstavlja pomalo nevjerojatno da neće izaći sa svojim kandidatom na predsjedničke izbore.
Osim, naravno, ako OraH svoje ambicije ne shvaća nešto drugačije.
Ovdje se radi o trećoj najpopularnijoj stranci u državi. O stranci koja prijeti da prestigne čak i vladajući SDP. Radi se o stranci koja je nova na političkoj sceni, koja još nije dovoljno profilirana i koju su zapravo okolnosti, više nego išta drugo, lansirale u političku orbitu.
I baš zato su ovi izbori mogli biti savršena platforma za njegovu afirmaciju.
Bez obzira na relativno izvjestan ishod - ili upravo zbog toga - OraH se mora pojaviti na nacionalnoj sceni kako bi predstavio svoj program i svoje stavove. Neće se ovdje, kako smo to uostalom već i navikli, raspravljati samo o ustavnim ovlastima (premda bi i tu OraH trebao nešto reći), već i o svjetonazoru, ideologiji, novim rješenjima, novim politikama, novim ljudima.
Govori se o lakim drogama, pobačaju i vjeronauku, o svjetskim krizama i globalnom razvoju.
Zašto OraH misli da nije trebao biti dio toga?
Slaže li se s Josipovićem?
Josipović sigurno neće promovirati OraH ni njegovu politiku. Ne samo zato što to ne mora, zato što ne želi ili zato što o tome ne zna dovoljno, već i zbog toga što postoji realna mogućnost da njihovi programi nisu komplementarni.
O pitanjima zaštite okoliša, održivog razvoja, utjecaja investicija na okoliš, o vađenju plina iza Jadrana, elektranama, poduzetništvu...
Isto tako, OraH bi navodno trebao donijeti neke nove vjetrove u politiku, predstaviti nove trendove, odmaknuti se od postojećih partija, iskočiti iz postojeće paradigme. Nacionalni izbori za to pružaju savršenu platformu.
U kampanjama su ljudi fokusirani i senzibilizirani. Svaka stranka koja drži do sebe to mora iskoristiti.
I što je najbolje, OraH za to ima čak i idealnog kandidata. Osobu koja se u anketama izjednačila po popularnosti s Ivom Josipovićem i debelo nadmašila Kolindu Grabar Kitarović. Osobu koja se nameće kao nova politička snaga. Osobu za koju tvrde da bi mogla razbiti duopol SDP-a i HDZ-a.
Konačno, političarku za koju se očekuje da je, nasuprot ostalo dvoje kandidata, mogla u kampanji govoriti konkretno i direktno.
Pa zašto onda Mirela Holy nije istaknula kandidaturu na predsjedničkim izborima?
Strah od pobjede?
Zato što bi mogla pobijediti? Zato što bi Ivo Josipović mogao izgubiti? Zato što bi Kolinda Grabar Kitarović u tome rascjepu među ljevičarskim glasačima najviše mogla profitirati?
U redu, jasno je da Holy želi zaštititi Josipovića u ime čitave ljevice.
Ali zašto onda nije riskirala i kandidirala nekog drugog? Kao što je mogla onog srednjoškolca šokirati tako što ga je gurnula pred televizijske kamere, tako je mogla nekog od svojih kolega počastiti predsjedničkim izborima.
I tako pokazati da OraH nije samo one woman party.
Možda tamo ima još netko tko je mogao zastupati OraH, a da istodobno ne ugrozi Ivu Josipovića. Ne baš Ivo Banac, za kojeg je navodno navijala Andrea Feldman, nego netko iz druge priče.
Postoji li takav u OraH-u?
Kako god bilo, ovo je zanimljiva pozicija za stranku koja je popularnija nego što to realno može, treba ili želi biti.
No, ako je Mirela Holy ocijenila da njezin OraH ne treba uopće sudjelovati na predsjedničkim izborima, onda bi radi vlastite vjerodostojnosti trebala dobro paziti kako će argumentirati svoju podršku nekom drugom kandidatu.
