"Ovo je vrijeme idealno za reforme", poručio je nekidan premijer Plenković. Pa ipak, u ovoj rijetkoj i zato dragocjenoj godini bez ikakvih izbora njegova Vlada ponaša se kao da je u predizbornoj kampanji
Godina bez ikakvih izbora rijetki je privilegij u hrvatskoj državi.
Gotovo pa luksuz.
Ta godina je dragocjena jer Vlada ima napokon dovoljno mira za provođenje reformi, za vođenje politike neopterećene populizmom i dodvoravanjem biračima, bez pritisaka i bez obaveza, te naročito bez kupovanja glasova.
Ili kako bi to rekao premijer Andrej Plenković: "Ovo je vrijeme idealno za reforme".
Pa zašto onda svi govore o prijevremenim izborima? Zašto nam se čini kako će i ova "bezizborna" godina proteći u predizbornoj atmosferi? I zašto ove reforme kojima se Plenković danima i tjednima hvali neodoljivo smrde na kupovinu glasova?
I nije Plenković tu jedini. I SDP se uključio u utrku s Vladom tko će iznijeti više obećanja koja zvuče poput predizbornih, i Živi zid se ponaša kao da su izbori iza ugla, i Amsterdamska koalicija je formalizirala predizbornu koaliciju, i Most je skupio neku publiku na svoj programski skup...
A Vlada je Splitu darovala istu onu vojarnu koju joj je već 2009. godine darovao Ivo Sanader.
Simuliranje izbora
Ono što Plenković naziva reformama neodoljivo podsjeća na višestruko polaganje kamena temeljaca u predizbornim kampanjama.
U što će se onda utrošiti ova dragocjena godina bez ikakvih redovitih izbora? Očito na simuliranje izvanrednih izbora.
Ono što Vlada zadnjih mjeseci radi svodi se na popravljanje posrnulog imidža HDZ-a i spašavanje Vlade uoči izbora, čega smo se dovoljno nagledali proteklih desetljeća na izmaku mandata svake garniture u Banskim dvorima.
Vlada se razbacuje milijardama i projektima od Splita i Rijeke do Slavonije, dodjeljuju se državna zemljišta lokalnim zajednicama (neka i dvaput), najavljuje se rebalans državnog proračuna kako bi se izdvojilo više novca obiteljima s djecom, zadovoljeni su i apetiti branitelja, a rješavaju se blokirani (na državni račun).
Vlada se hvali padom nezaposlenosti (ali ne i rastom zaposlenosti), a svi ministri, pa sve do samog premijera, pri svakom javnom pojavljivanju kao papige ponavljaju sve projekte i planove koje nude građanima. Uz neizrečeni dodatak: "U zamjenu za vaše glasove".
Ratna atmosfera
HDZ je započeo čak i rat sa Živim zidom. O Šešelju i Vučićevim trabantima da i ne govorimo.
Jesu li to one reforme za koju Vlada nasušno treba jednu slobodnu godinu bez izbora? Jesu li to "reforme" za koju je, po premijerovim riječima, "ovo idealna godina"?
Kakve će nas onda reforme čekati u godinama kad krenu izbori, od europskih preko predsjedničkih do parlamentarnih?
Plenković parafrazira onu staru Titovu: pripremaj se za izbore, a ponašaj se kao da ćeš stotinu godina biti na vlasti.
Punom parom naprijed
U ovom kvazi-predizbornom bombardiranju javnosti dobrim vijestima i velikim uspjesima Plenković će danas sazvati odabrane novinare i iskoristiti priliku da se pohvali lexom Agrokor. Ustavni sud kojeg je imenovao HDZ proglasio je taj zakon ustavnim, dok su neki suci koje je imenovao SDP priložili izdvojena mišljenja.
Sad još ostaje i nagodba oko Agrokora pa Plenković može na izbore.
Uglavnom, agitpropovska mašinerija Andreja Plenkovića zahuktala se do usijanja. Kvragu u pad industrijske proizvodnje, kvragu i nedostatak radne snage, kvragu i kilavi rast BDP-a, kvragu i tankih 77 mandata u parlamentu, punom parom naprijed.
U toliko reklamiranu stabilnost koja se svodi na konstantno rajcanje izborima.
