Premijer je zvučao razočarano, kao čovjek kojeg je u zadnji trenutak odbio prijatelj Boris Vujčić. Guverner ipak nije zamijenio ugodnu fotelju u HNB-u za kaos u Vladi.
Eto, doznali smo tko ipak želi ući u Vladu godinu i pol dana prije izbora. I to na čelo dva najveća i najzahtjevnija resora, zdravlja i školstva.
Ali premijer Zoran Milanović nije na današnjoj press konferenciji uspio uvjerljivo objasniti zbog čega dvojica aktualnih ministara zapravo odlaze, te što se točno želi postići ovom, osmom po redu promjenom ministara.
- Resori su ogromni, otpori veliki, novaca nikada dovoljno, čovjeka to strahovito troši, a riječ je o ljudima iznimnih kapaciteta - objasnio je Milanović, opraštajući se od Rajka Ostojića i Željka Jovanovića.
- To je optimalno rješenje za stranku i Vladu - kaže.
Optimalni optimum
Optimalno za Vladu u smislu da Milanović iz Vlade uklanja čovjeka koji je prošloga tjedna digao ruku protiv njegova prijedloga za izbacivanjem Slavka Linića, a na dan svoje smjene za sjednicu Vlade pripremio Masterplan hrvatskih bolnica.
Optimalno za stranku u smislu da se zajedno s njegovim protivnikom, kao protuteža namijenjena smirivanju strasti u SDP-u, smjenjuje i njegov vjerni sljedbenik Jovanović, čovjek koji je u suzama ispraćen s prošlotjedne dramatične sjednice riječke organizacije.
Nitko, međutim, neće proliti suzu za ministrom školstva, koji je otvorio mnogo frontova i izgubio previše bitaka, zamjerio se svima, a nije postigao gotovo ništa. Osim što je vjerno, do posljednjeg dramatičnog trenutka držao stranu svom premijeru.
Ako je do njegove smjene trebalo doći, onda se debelo zakasnilo.
I ako je istina da se Rajko Ostojić doista toliko potrošio u resoru kojeg je čak i premijer u nebrojeno navrata okarakterizirao najtežim u Vladi, onda se vraćamo na pitanje koje su mnogi u to vrijeme postavljali: zašto ga je Milanović onda izlagao dodatnim naporima na lokalnim izborima u Zagrebu, odvraćao mu pažnju od njegova resora i trošio njegove dragocjene kapacitete?
Nisu ispunili očekivanja
Pored toga, Milanović je neizravno priznao kako dvojica smijenjenih ministara nisu ispunila očekivanja. Zbog otpora, novca, inercije, čak i zbog izostanka bilo kakve nade u promjene. Probijanje državnog proračuna nije spominjao.
Ako je sve to primijetio ranije, onda je trebao ranije i reagirati. Pa postaviti ljude koji su spremni i sposobni slomiti te otpore, provesti reforme i posložiti sustav. Ovom prilikom nije bio čak ni toliko hrabar da nove ministre predstavi kao najbolje opcije. Tek kao "optimalne".
"Ne mogu se napraviti radikalni zaokreti", kazao je Milanović, komentirajući postavljanje Siniše Varge i Vedrana Mornara. "Očekujemo nastavak reformi, racionalizaciju, novi duh".
Što ne znači, odmah se ogradio premijer, da ono što je bilo ranije nije valjalo. Ako to doista misli, onda je on vjerojatno jedini.
No, Ostojić i Jovanović idu zato što su se umorili. Varga i Mornar dolaze, iako za njih zapravo nema previše nade.
To je ujedno bio i prevladavajući ton premijera Milanovića na press konferenciji uoči puta u Brazil na otvaranje Svjetskog prvenstva. Zvučao je defetistički, pomalo ispuhano, ponavljajući u nekoliko navrata kako je u preostalih godinu i pol teško očekivati značajne pomake u dva najveća resora.
Miran ostanak u Vladi
Zvučao je kao da mu je bilo jedino bitno osigurati si miran ostatak mandata u Vladi, bez trzavica i protivnika, bez incidentnog Jovanovića i neposlušnog Ostojića, uz prijatelja Vargu i izvanstranačkog dekana Mornara.
Jer, sudeći po onome što je govorio, ne bi svijet propao da su Ostojić i Jovanović ostali u Vladi još godinu i pol.
Milanović je zvučao kao da je ovo samo promjena radi promjene. Posljednji trzaj Vlade, još jedan juriš za kraj, zadnji pokušaj da se konačno neke stvari, barem u percepciji javnosti, pomaknu s mjesta.
Nažalost, jedini ministar koji je javno priželjkivao degradaciju, Branko Grčić, ipak je nije dočekao. Medijski najavljivani Boris Vujčić nije napustio ugodu Hrvatske narodne banke kako bi se primio nezahvalnog zadatka da na godinu i pol preuzme ulogu potpredsjednika Vlade za gospodarstvo.
Tako se osujetio Milanovićev plan da u Vladu dovede još jednog prijatelja i od Banskih dvora napravi svoj dnevni boravak.
Da je Milanović želio reforme, dao bi novim ministrima više vremena. Ovako, dao je sebi potreban mir i kupio vrijeme do parlamentarnih izbora.
Iako, sve bi bilo puno lakše da je smijenio samo jednog člana Vlade. Sebe.
