Sportaši bi se trebali sramiti medalja i karijera? E, neće ići

Čim se čovjeku, bilo kojem čovjeku, ime nađe na kakvoj listi u novinama - nije dobro. Ako se baš ne radi o popisu odlikaša na teritoriju RH... Pa se tako i moje ime (nasreću, otisnuto malim slovima) našlo u jednim novinama u nedjelju. 

Dakle, štivo je plasirano kao ekstra zanimljivo jer u pravilu nedjeljom novine imaju tiražu veću od uobičajene pa će doprijeti i do više čitatelja. A to štivo - popis i popratni tekst - odnosi se na nadoknade za sportsku izvrsnost osvajača medalja. I dalje potencijalne nadoknade, istina. To štivo ni po čemu bitnom ne odudara od stava javnosti prema dobivanju i korištenju prava na te nadoknade koji je u pravilu izrazito negativan, ali je otišlo mali korak dalje - koncipirano je tako da bi se sportaši s popisa, bivši ili sadašnji, trebali sramiti svojih karijera. 

Čekaj, čekaj... Trebao bih se sramiti sam sebe i silnih medalja, trofeja i pehara koje sam donio doma? Neće ići. Kukoč, Šuker, Balić, Kostelić, Ivanišević bi se trebali sramiti svojih karijera, koje su (bile) veće od moje, pa bi i njihov sram trebao biti veći? Neće ići.

Imam prijedlog za buduće popise: neka se u nedjeljnim novinama nađu imena svih zaposlenih u HOO-u i ZŠS-u, zapravo u svim sportskim savezima i udrugama na proračunu, s opisima radnih mjesta i primanjima. Da javnost vidi crno na bijelo tko što radi, tko je nešto napravio, tko su teoretičari sporta koji nikad ni za tramvajem nisu potrčali, tko su ‘kraljevi švedskih stolova’ koji desetljećima vrše genocid nad janjcima, tko su paraziti i putnici svijetom na račun države. Pa da onda vidimo tko bi se trebao sramiti.