Štiteći lokalne šerife, HDZ bi mogao ugroziti demokraciju

Tko ima veći legitimitet, izravno birani (grado)načelnik ili zastupnici u mjesnom vijeću? Za HDZ nema dvojbe, to je lokalni čelnik jer je biran direktno imenom i prezimenom. Ta premisa bit će ključ za nove izmjene zakona koje će zacementirati pobjedu HDZ-a, ali i njihovih partnera, poput Milana Bandića, na lokalnim izborima. Još prije izbora objavili smo da HDZ planira uvesti nesmjenjivost lokalnih čelnika, a sad je to dobilo i formalnu potvrdu.

Dosad je lokalno vijeće (parlament) imalo priliku jednom godišnje srušiti lokalnog čelnika. Bilo je dovoljno da mu ne izglasaju proračun i išlo bi se na nove izbore i za čelnika i vijeće. Sad će HDZ to promijeniti u ime, a čega drugoga nego političke stabilnosti. Kako? To još ne otkrivaju, ali ako krenu od premise s početka, jasno je da će lokalna vijeća izvući deblji kraj. Dakle, ljudi koji predstavaljaju presjek političkih stavova nekog mjesta bit će značajno oslabljeni naspram čelnika. A oni bi u demokraciji trebali imati jednak legitimitet kao čelnik. Jedino se u dobro uravnoteženom balansu može imati alat za kontrolu onih koji odluče biti lokalni šerifi.

Ako HDZ uvede staro rješenje, da u slučaju neizglasavanja proračuna na izbore mora samo lokalni parlament, bit će to velik udarac demokraciji. To rješenje je davalo preveliku moć gradonačelniku, a kako to obično biva, imalo je i ogromnu rupu. Kad lokalni čelnik ojača, mogao je predložiti proračun, on sam ga povući, a na izbore je trebalo ići vijeće jer formalno nisu izglasali budžet.

U tom rješenju samovolja čelnika je neograničena kontrolom iako možda legitimitet crpi iz samo jednoga glasa razlike kojim je pobijedio svog protivnika. Svi koji su glasali za druge opcije u vijeću postaju nevažni. Vladajući bi trebali pri izmjeni zakona paziti da ne naruše demokratsku ravnotežu između lokalnog vijeća i čelnika. A ako se odluče svjesno za suprotno, bit će to namjerni šamar demkratski izabranim predstavnicima birača.