"Predsjednica je odigrala povijesnu ulogu u stvaranju povijesnog kompromisa", kazao je ushićeni Vladimir Šeks, komentirajući dogovor o mimohodu za Oluju.
Kraj ego parade: Ken i Barbie ipak odlaze na vojni mimohod
Ono što je bilo inatljivo i natezanje, zamorno prepucavanje, infantilno pokazivanje mišića i zlurado iščekivanje tko će prvi trepnuti, sada se pretvorilo u "povijesni kompromis".
Vladimir Šeks nikad nije bio naročito duhovit čovjek, a ni neki posebni erudit, ali sinoć je u emisiji Otvoreno sve uspio nadoknaditi ovom izjavom: "Bili smo na tragu nove opake podjele u hrvatskom društvu i predsjednica je odigrala povijesnu ulogu u stvaranju povijesnog kompromisa".
Istinabog, Šeks je nadaleko poznati cinik, pa bi se ovaj njegov komentar dogovora premijera Milanovića i predsjednice Kitarović o vojnom mimohodu za Oluju mogao vrlo lako shvatiti kao "piljenje naopako".
Nevažno i preskupo
Jer, niti je Kitarović odigrala povijesnu ulogu time što je ponovno promijenila već triput promijenjeno mišljenje, niti se kompromis oko nečega tako sporednog, nevažnog, potpuno nepotrebnog, pa stoga i preskupog, može nazvati "povijesnim".
Umirovljeni, ali ne i pasivizirani Šeks nikad nije patio od velikih riječi. Možda je sinoć bio nešto posebno inspiriran.
Kako god bilo, sinoćnje reakcije na bizarno Kolindino obraćanje javnosti, kao i brzinski dogovor o proslavi Oluje samo su kompletirale farsu kojom su nas Milanović i Kitarović zamarali mjesecima.
Nakon što su nas mjesecima zamarali preseljenjem u Visoku i sjednicama Vlade.
Uzvišeni patos
No ovoga puta prepucavanju su dali dodatni patos, uzvišeni povijesno-političko-ustavni štih. Ipak se radi o generalima, vojsci, Oluji, odorama, puškicama... I Karamarku, naravno.
U svemu tome još nam je samo falio prigodni poklon-paketić "Ken i Barbie idu na vojni mimohod".
Vladi Šeksu treba oprostiti što je u slavljeničkom raspoloženju, kao predsjedničin specijalni savjetnik, ušao u studio HTV-a i raspištoljio se izjavama o "opakim podjelama, povijesnim ulogama i povijesnim kompromisima". Malo ga je ponijelo.
Međutim, sve ovo na kraju se svodilo tek na puko spašavanje obraza.
Prvo su čekali tko će prvi trepnuti, da bi se sada hvalili tko je prvi popustio.
Tko je pobijedio?
Čije je popuštanje bilo povijesno, a čije kalkulantsko? Je li zaslužniji onaj tko se vratio na svoju početnu poziciju ili onaj koji je pričekao da se onaj drugi vrati na tu poziciju? Ili su najzaslužniji generali koji su ih sve stavili na mjesto?
Ako smo u cijelom ovom đumbusu mogli dobiti nešto doista povijesno, bio bi to definitivan odgovor na pitanje tko je po Ustavu vrhovni zapovjednik oružanih snaga u miru, a tko u ratu.
Da se ne šamaramo odredbama koje nitko ne razumije i svatko tumači kako mu odgovara. Kao na psiho-testovima kad ljudi malo gledaju patku, a malo slona.
A ono što bi iz ove perspektive jedino moglo nazvati povijesnim, jest činjenica da je i ova izmišljena svađa premijera i predsjednice napokon otišla u povijest.
Sad čekamo neku novu povijesnu temu kojom ćemo se u ovim povijesnim okolnostima morati baviti još dugo u povijest.
Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku