Nabavka službenih automobila bila je prilično banalan test. Koji je Milanović položio tek iz trećeg pokušaja, s ne baš sjajnim ocjenama. Čak mu se i Kosorica ruga
Premijer koji ne zna ništa o nabavi ministarskih vozila, koji danima ne zna što se događa u slučaju Šegon, koji ne želi znati ništa o aferama Sabo i Marina Lovrić, premijer koji ne zna što se događa s prodajom HŽ Carga, koji ne zna možemo li platiti obranu od poplava, ne zna kad ćemo izaći iz krize, ne zna da u Sibiru žive ljudi, niti da je Finska ipak imala taj nesretni građanski rat.
Puna tri dana Zoran Milanović otkrivao je istinu o automobilima.
Prvi dan je rekao da "ne zna tko ih kupuje ni tko odlučuje". Drugi dan se malo informirao pa sazvao presicu kako bi rekao da su auti zaista skupi, ali da se natječaj ne poništava. Treći dan se još malo informirao pa izjavio da su auti skupi, odnosno jeftini, odnosno nisu toliko skupi, ali su ipak preskupi da se ministri u njima voze.
Tema apsolvirana, idemo dalje.
Sveznadar ili ignorant?
Tako smo došli do toga da se Zoran Milanović iz samoproklamiranog sveznadara sve više pretvara u premijera koji ništa ne zna. U prvom slavnom nastupu kod Ace Stankovića prije dosta godina, šef SDP-a dvadesetak puta je rekao da "nema pojma". To je ispalo simpatično: ne želi se praviti pametan, pa eto, iskreno priznaje kako ima stvari o kojima čak i on ništa ne zna.
Par godina kasnije, kad su Facebook prosvjednici stigli pred sjedište SDP-a na Iblerovu trgu, Milanović je zbunjeno izjavio: "Nije mi potpuno jasno što se događa".
Međutim, sada kad se nalazi na čelu Vlade, na najvažnijoj i najutjecajnijoj političkoj poziciji u zemlji, Milanovićevo neznanje i neupućenost poprimaju sasvim nove dimenzije.
Jacine lekcije
Došlo je dotle da mu sada čak i Jadranka Kosor dijeli lekcije. "Vjerujem da Milanović nije znao za nabavku auta", izjavila je jučer novinarima u Hrvatskom saboru. "Znate zašto? Zato što premijer Milanović ne radi svoj posao onako kako ja mislim da bi ga trebao raditi. Premijer mora u ključnim odlukama Vlade imati informaciju, donijeti odluku i presjeći. Zaista mora zabadati nos u sve i svašta da bi dobio punu informaciju, jer su je mnogi skloni zamračiti."
A umjesto toga, kaže Kosor, "premijer je nekada čak i na sjednici Vlade bio iznenađen zbog nečega što se našlo na dnevnom redu".
U redu, nije ni Kosor pozvana dijeliti savjete o tome što se mora, a što ne mora znati. I njoj se pred nosom "svašta zamračivalo", primjerice, prodaja zgrade u Planinskoj ulici.
Pa ipak, kao premijerka trudila se ostavljati dojam da kontrolira stvari, nadzire procese, barata informacijama.
Banalan test
Ruku na srce, nabavka službenih auta bila je prilično banalan test. Na kojem je Milanović prošao tek iz trećeg pokušaja. Prvi puta još je mogao reći da ništa ne zna. Ali drugi puta nije smio doći pred novinare s nepotpunim ili pogrešnim podacima. Pa sazivati još jednu presicu da bi sam sebe ispravio.
Naravno, to njegovo "ne znam" nekada zvuči kao kupovanje vremena, nekada kao obično izvlačenje, nekad pak kao promišljeno izbjegavanje političkih sudova. Naročito o stranačkim pitanjima.
Nije ga briga
Ali Milanović se ipak previše često razotkriva kao potpuni ignorant. Ne samo kao onaj koji nije upućen u stvari, nego kao onaj koga zapravo nije briga.
To se vidjelo na ovoj priči o automobilima, ali i na pitanjima kao što dnevni red Vlade, prijedlozi pojedinih zakona, gospodarski pokazatelji, izlazak iz krize, obrana od poplava, svinjarije pojedinih ministara.
Zbog toga u javnosti se nameće posve logično pitanje: o kojim još stvarima premijer nema pojma, a trebao bi ih znati?
