"Ratni zločin ili ne, u gradu koji je s tri strane u okruženju, na koji svakodnevno padaju tisuće granata... U tom kontekstu govoriti o ratnim zločinima, meni kao branitelju, poprilično je upitno", kaže Krešo Beljak
"Branimir Glavaš je za mene heroj Domovinskog rata i to mu nitko ne može osporiti", poručio je Krešo Beljak, predsjednik HSS-a, u subotnjem intervjuu Večernjem listu.
I to je bio samo početak. I to je bilo najmanje što je mogao reći.
Nova uzdanica Narodne koalicije, čiji se birači još oporavljaju od šestomjesečne vladavine domoljubne desnice i slave odlazak Tomislava Karamarka s vlasti, potrudio se obrazložiti svoj stav prema ratnim zločinima.
A on je, blago rečeno, šokantan.
Osim što za Beljaka Branimir Glavaš "nije ekstremist", bez obzira na sve njegove ekstremističke ispade od devedesetih pa sve do prošle predizborne kampanje, za SDP-ova koalicijskog partnera "upitan" je i Glavašev status ratnog zločinca.
"Ratni zločin ili ne", kaže Beljak, "u gradu koji je s tri strane u okruženju, na koji svakodnevno padaju tisuće granata... U tom kontekstu govoriti o ratnim zločinima, meni kao branitelju, poprilično je upitno".
Drugačija pravila
U ratu, nastavlja on kao branitelj, "općenito vrijede drugačija pravila", pa stoga on kao predsjednik političke stranke razlikuje zločine u Lori ili u Zagrebu ili nakon Oluje, od zločina u afektu ili u neposrednoj ratnoj opasnosti ili borbi.
Kako se u tu njegovu definiciju uklapaju optužbe protiv Glavaša za ratni zločin u garaži?
Kakav je to afekt natjerao njegove podređene da zarobljenicima srpske nacionalnosti u usta ulijevaju akumulatorsku kiselinu? Kakva je to neposredna ratna opasnost navela kriminalne horde pod zaštitom osječkih vlasti da po Osijeku skupljaju civile, odvode ih u garaže umjesto u zatvore i pred sudove, tamo ih muče, lijepe im selotejp na usta, pa ubijaju i bacaju u Dravu?
Što je herojsko u tome?
I kad smo već kod toga, koja to herojska djela Beljak može pripisati Branimiru Glavašu?
U gradu u okruženju na koji je padalo tisuće granata, kako reče Beljak, očito je bilo posve normalno provoditi teror nad građanima, zatvarati ih, mučiti i ubijati, bez procedure, zakona, suđenja...
A upravo to su stvari za koje se Glavašu sudilo i opet će mu se suditi.
Herojska djela u garaži
Ne sudi mu se za obranu Osijeka ni za nekakva "herojska djela", nego za ratne zločine u njegovu Osijeku. Ili možda Beljak kao branitelj želi reći da Hrvat u ratu ne može počiniti zločin?
Glavaš, dakle, ne samo da nije zločinac. On nije ni ekstremist, već je pravi ratni heroj. Takvo nešto nismo mogli čuti ni od Karamarka i njegove desničarske koalicije, ali će zato sve to nadoknaditi i prazan prostor popuniti Beljak kao nova uzdanica Milanovićeve Narodne koalicije.
Naravno, predsjednik HSS-a ima pravo na svoje mišljenje, pa makar se ono svodilo na opravdavanje teroriziranja, mučenja i pogubljenja civila pod egidom ratne opasnosti.
I vjerojatno će, zapravo posve sigurno, to prešutjeti Milanović i njegovi koalicijski partneri, složni u namjeri da hrvatsko društvo spase Karamarkovih desničara i ekstremista.
Međutim, što bi nakon ovog Beljakova intervjua trebali učiniti birači Narodne koalicije, tako sretni što će konačno njihova opcija doći na vlast?
Glas za Beljaka je glas za Glavaša?
Bi li trebali glasati za opciju koja Glavaša proglašava herojem, a ne ekstremistom? Za opciju koja opravdava ratne zločine? Za opciju koja smatra da u ratu vrijede drugačija pravila, pa je dozvoljeno zatvarati, mučiti i ubijati ako se to čini u ime obrane Hrvatske?
To je civilizacijska stvar, a ne pitanje političkog opredjeljenja.
Jedna je, naime, stvar koalirati sa strankom Branimira Glavaša pa prodavati priču kako je to stranka normalnih ljudi koji samo igrom slučaja slijede, brane i slušaju čovjeka koji je suđen za zločin, koji je pobjegao od hrvatskog pravosuđa, odležao kaznu u zatvoru i vratio se kako bi ponovno bio suđen, pa onda čak i koristiti HDSSB kao protutežu HDZ-u u političkim natezanjima u Slavoniji...
Ali nešto je posve drugo nazivati tog istog Glavaša herojem Domovinskog rata i tražiti izlike za sve one gnjusne zločine za koje ga se optužuje.
Tu se iz političke sfere ulazi u sferu svjetonazora na koji bi birači Narodne koalicije, kao jedine alternative Domoljubnoj koaliciji (ili onome što je od nje ostalo), ovoga rujna trebali biti naročito osjetljivi.
A onda im se, nakon Tepeša i Čorića, Hasanbegovića i Ilčića, Crnoje i Brkića, a o Karamarku da ne govorimo, na repertoaru ukazao Krešo Beljak.
Ruka na srcu
I što je najgore, taj Beljak posve se dobro uklapa u Milanovićevo okruženje iz kojeg se najprije vodio rat protiv Haškog suda oko Gotovine, zatim se promoviralo Tuđmanovo nasljeđe, a u prošloj kampanji ignoriralo Glavaševe crnokošuljaše. S rukom na srcu i desnicom u zraku.
A stvar bude još napetija, ova Beljakova izjava prethodila je današnjem intervjuu predsjednika IDS-a Borisa Miletića u kojem je naglasio kako on ne koalira s desnim strankama.
Već bi trebalo koalirati s Narodnom koalicijom koja se s Glavaševim ideolopoklonicima bori protiv proustaških hadezeovaca i pravaša, protiv stožeraša i šatoraša, protiv ekstremista i fašista.
Imajući sve to u vidu, doista je prava šteta što Narodna koalicija u svoje okrilje nije primila i samog Branimira Glavaša. Dobro bi im na izbornoj listi došao jedan pravi "heroj Domovinskog rata".
