Čehok je dao ostavku čim je uhićen. Ivica Kirin se natjecao iako je optužen. Andro Vlahušić pobijedio je na izborima iako je osuđen. Lovrić Merzel je tek uhićena
Imamo osobu koja vodi političku stranku iz zatvora, imamo osobu koja osniva političku stranku u zatvoru, a sada smo dobili osobu koja iz zatvora vodi županiju.
Slučaj Marine Lovrić Merzel otvorio je čitav niz pitanja, potencirao nelogičnosti u tumačenju zakona, u obvezama izabranih dužnosnika, u pitanjima političkog morala, ali i ljudskih prava političara koji se nalaze na udaru zakona. Pritom je sisačka županica izborila zasebno mjesto na ovoj sve gušćoj političko-zatvorskoj karti.
Ivan Čehok (HSLS) podnio je 2011. godine ostavku na mjesto gradonačelnika Varaždina neposredno nakon što je uhićen zbog sumnje da je u suradnji s lokalnim tajkunima oštetio gradski proračun. Suđenje još traje.
Ivica Kirin (HDZ) pobijedio je na posljednjim izborima za gradonačelnika Virovitice unatoč optužnici za sudjelovanje u aferi Fimi media. Suđenje je tek počelo.
Andro Vlahušić (HNS) pobijedio je na izborima za gradonačelnika Dubrovnik unatoč nepravomoćnoj presudi za višemilijunsku pozajmice tvrtki u vlasništvu njegova koalicijskog partnera. Čeka se pravomoćnost presude.
Svi oni tvrde da su nevini.
Moralni razlozi
Lovrić Merzel je tek uhićena, optužnica još nije podignuta, suđenje je još daleko, pa ipak sve su glasniji zahtjevi da ona podnese ostavku na mjesto županice.
Postavlja se pitanje zašto bi ona morala učiniti ono što drugi nisu? Samo iz moralnih razloga?
Postojeći zakon na to je ne prisiljava, a javljaju se i tumačenja da su je građani županije izabrali te da je stoga samo oni mogu smijeniti na referendumu.
Marina Lovrić ima pravo vjerovati u svoju nevinost, kao što u nju vjeruje i Vlahušić, kao što u nju vjeruje Kirin, kao što su vjerovali i neki saborski zastupnici kojima nije palo na pamet napustiti parlament čak i nakon što im je skinut imunitet i podignuta optužnica.
SDP-ova županica ima na to pravo. Kao što ima pravo vjerovati da će na sudu pobijediti optužbe i ostati čista obraza na svoju funkciju.
Čisti obraz
Ali tu dolazi do problema. Može li bilo koji političar koji se nađe pod optužbama za koruptivne radnje računati s tim da će pobjedom na sudu sačuvati čisti obraz? Radi se o javnim ličnostima koje igraju na osobnu vjerodostojnost kada od birača traže da im poklone povjerenje.
Vlahušiću i Kirinu, kao i nekima drugima, to je čak i pošlo za rukom. Njih dvojica vjerojatno umiru od smijeha kad im netko spomene Čehoka.
S druge strane, može li se možda manipulirati s kaznenim prijavama, optužbama i svjedočenjima kako bi se prisililo nekoga da podnese ostavku na svoju dužnost, a da se u kasnijem sudskom postupku otkrije da su optužbe bile lažne?
Ne bi to bila neka velika novost u hrvatskoj pravosudnoj praksi.
Ali opet, ako u normalnim zemljama političari podnose ostavke nakon što njihova afera izbije u javnost, bez da čekaju sudski epilog, onda bi se u ovako nelogičnoj zemlji moglo očekivati da iako razmisle o ostavkama kad se nađu iza rešetaka.
Zbog svega ovoga, nije lako donijeti konačni sud u vezi Marine Lovrić Merzel.
Suludo, a normalno
Koliko god bilo nepojmljivo da osoba koja je uhićena i strpana iza rešetaka pod ozbiljnim optužbama i dalje vodi županiju, toliko je to u ovoj zemlji normalno.
Kao što je, primjerice, normalno da HDZ traži ostavku Lovrić Merzel, ali uredno prešućuje svog Ivana Kirina, ali i Olega Butkovića, gradonačelnika Novog Vinodolskog, protiv kojeg upravo traje suđenje u Rijeci.
Pritom se Milanovićev SDP nalazi u nezgodnoj situaciji, jer nas uporno uvjerava da je bolji od HDZ-a. Da postavlja standarde i diže letvice. Upravo zato od njega bi se očekivalo da pozove županicu Lovrić na ostavku ili inicira njezinu smjenu.
Ali opet, HNS se hvali da diže letvicu više i od SDP-a. Pa je svejedno Vlahušić njegov gradonačelnik.
Situacija je, dakle, čista onoliko koliko je zamršena. Pravila bi trebala biti ista za sve, ali ne samo što nisu ista, nego se na jednaki način ne primjenjuju.
Dok svaki građanin koji se prijavljuje na natječaj za posao, pogotovo u javnoj službi, mora pribaviti potvrdu o nekažnjavanju, kažnjeni političari mogu se uredno natjecati za glasove tih istih građana. I dobivati njihovo povjerenje.
Jednaki i jednakiji
Možda je to razlog zbog čega političari ne bi smjeli uživati pravo da se pozivaju na nevinost dok im se ne dokaže krivnja. Ako ne žele biti jednaki, onda neka tako ostane.
Ali neka se onda uvede i pravilo da se niti jedan političar koji je ikada bio optužen, a kamoli osuđen, ne može ponovno kandidirati na izborima i tražiti povjerenje građana.
Možda bi tada ipak razmislili o tome kako se ponašaju na dužnosti.
