"Mislim da je apsolutno nedopustivo i nemoralno da u situaciji kada ljudi strepe za vlastiti život, kad se ne plaća dobavljačima, da netko i dalje živi u luksuznim uvjetima u nekakvom dvorcu", izjavila je predsjednica
Napokon se, nakon skoro mjesec dana, oglasila Kolinda Grabar Kitarović.
"Za mene je utjelovljenje Agrokora jedan mali dućan Konzuma koji se nalazi ispod mojeg stana", izjavila je za Media servis, poručujući kako je "zgrožena" činjenicom da u situaciji kada ljudi strepe za vlastiti život, kad se ne plaća dobavljačima, da netko "i dalje može živjeti u luksuznim uvjetima u nekakvom dvorcu".
"Mislim da je apsolutno nedopustivo i nemoralno".
Tako je, dakle, govorila Kolinda Grabar Kitarović, građanka koja svijet promatra kroz prizmu malog dućana svoje zgrade i koja je otkrila da neki tajkun živi u "nekakvom dvorcu".
Kolinda je zgrožena nemoralnošću, onako kako bi bila zgrožena bilo koja građanka Hrvatske. Bilo koja mušterija Konzuma. Bilo koja teta s placa.
A sada, očekujemo da se oglasi predsjednica Republike.
Šakom po Todoriću
Ona koja bi trebala dati svoju ocjenu lexa Agrokor, zakona kojeg je ona potpisala i čijom su nemoralnošću zgroženi svi hrvatski građani. Trebala bi dati odgovore na pitanje što je ona, kao predsjednica države zadnje dvije godine, učinila da uđe u trag informacijama o Ivici Todoriću, Agrokoru, dvorcima, zakonima i njihovu kršenju. Što misli o dobavljačima i bankama. O raspletu krize koja bi Hrvatsku mogla baciti na koljena.
Prije dvije godine prijetila je da će udariti šakom o stol i sazvati sjednicu Vlade.
Danas se javnosti u najvećem ekonomskom skandalu u četvrt stoljeća samostalnosti, skandalu kojem je kumovala država dobrim dijelom na čelu s njezinom (bivšom) strankom, obratila kao slučajna prolaznica.
Kakva vjerojatno i jest na političkoj sceni.
Kitarović je otkrila da je Ivica Todorić na koljenima pa ga je i ona krenula cipelariti. Sada je valjda sigurno.
Ali još važnije, Kolinda je shvatila da je narod nabrijan na Todorića, pa je dobro da se i ona pridruži hajki kako bi joj se taj isti narod sutra odužio na izborima za drugi mandat.
Zeleno svjetlo
Samo, ima u tome jedan problem: zamislimo za trenutak da sutra kojim nesretnim slučajem frustrirani narod krene na Kulmerove dvore, tamo gdje "nemoralno" živi tajkun koji je uništio mali dućan u Kolindinoj zgradi. Ispast će da je tom narodu Kolinda dala "zeleno svjetlo".
Kolinda se, dakle, ta "zgrožena" građanka, a ne predsjednica, priključila hajki na Ivicu Todorića.
Ali narod je isto tako nezadovoljan i Vladinim spašavanjem tog istog Todorića.
O tome predsjednica države nije ništa rekla. Nije bila "zgrožena nemoralnošću" zakona kojim se Todorić i Agrokor izuzimaju od primjene ostalih zakona, onih koji se primjenjuju na obične smrtnike.
Nije, kao predsjednica države, postavila pitanje uloge Zdravka Marića i eventualnog sukoba interesa ministra financija. Nije, kao političarka, analizirala ulogu ruskih banaka, pad kreditnog rejtinga Agrokorovih dionica nakon usvajanja lexa Agrokor, niti se bavila bilo kojim drugim političkim aspektom ove krize.
Uključujući i pitanje tko je pravi vlasnik Agrokora i gdje je registrirana ta tvrtka.
Nije, da budemo pošteni, čak ni hvalila ili branila sve te aspekte ove krize, što je njezino pravo.
Bacila kamen
Umjesto toga, Kolinda je odlučila baciti kamen prema Todorićevu dvorcu. Da joj ne bi netko prigovorio da je propustila priliku. A da pritom nije iskoristila priliku pa postavila pitanje kako je Todorić uopće došao do tog dvorca, uz čiju pomoć i kojim sredstvima.
S jedne strane, to bi mogao biti krajnji doseg njezinih kapaciteta. S druge, ona je pažljivo odabrala najisplativiji način da se konačno oglasi o Agrokoru.
Ne da ponudi svoj doprinos rješavanju krize, kako je to činila u vrijeme premijera Milanovića, kad mu je svako malo slala priopćenja po radnim točkama i prijetila rušenjem Vlade. Već da pred građanima baci još jednu kladu na lomaču za Todorića.
Naravno da svi oni koji su zazivali predsjednicu Republike da se napokon oglasi o propasti hrvatske ekonomije, ali i tržišta zahvaljujući Vladinu zakonu kojeg je ona potpisala, dobro znaju da ništa bolje od ovoga nisu ni mogli dobiti.
Što ne znači da i oni ne moraju biti zgroženi njezinom (ne)predsjedničkom izjavom.
