Kumica Marica iz Sesvetske Sopnice svoje polje obrađuje već 30 godina i od toga živi njezina obitelj. Marica poziva sve mlade da izaberu život na selu, a u videu na 24sata Youtube kanalu objašnjava i zašto
Kumica Marica iz Sesvetske Sopnice svoje polje obrađuje već 30 godina i od toga živi njezina obitelj. Marica poziva sve mlade da izaberu život na selu, a u videu na 24sata Youtube kanalu objašnjava i zašto
Ma kakva korona.... Moj najbolji lijek je ova moja njiva. Toliko je lijepo u ovom zelenilu, na zraku, u ovom miru i tišini, gledajući cvijeće i ptičice, čovjek jednostavno zaboravi da postoji bolest. Korona je za mene strani pojam, rekla je Marica Ćosić čim smo došli. Ubrzo nam je postalo jasno od kuda crpi pozitivu i radost koja se osjeti u razgovoru s njom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kumica Marica kaže da se ne boji virusa koji je poharao svijet. Njezin je lijek puno jednostavniji od onoga koji se istražuje po laboratorijima diljem svijeta.
- Zato ljudi trebaju gledat na svijet pozitivnije i dolazit više u prirodu. Zemlja je najbolji prijatelj čovjeka za opuštanje i smirenje, to je čovjekov najbolji lijek, govori ova vitalna gospođa kojoj svaki dan počinje na svojoj njivi u pola 4 ujutro.
Marica živi sa suprugom u Sopnici te kaže kako zadnja dva mjeseca uopće nije osjetila posljedice izolacije.
- Mi uopće ne osjećamo tu izolaciju. Kada sam na livadi ovdje, ili sam sama ili sa suprugom. I kada radimo, svatko je na svojoj strani, ne udaramo jedno u drugo. Kilometrima smo daleko i dozivamo se - smije se Marica.
- I mladima i starima, a i obiteljima s djecom, savjetujem da što ranije izađu iz grada. Oko grada ima toliko lijepe prirode, šume i razonode za djecu koja se ne moraju stiskati uz drugu djecu. Blizina čovjeka čovjeku je najveća opasnost sada za koronu - kaže.
Mnogi iz gradova su na početku izolacije pomislili kako bi im dobro došao jedan vrt ili dvorište u kojem mogu zasaditi povrće i voće za 'ne daj Bože'. Marica je znala kako će njezina obitelj preživjeti i najgore dane s onim što sami uzgajaju.
- Ja se uopće nisam bojala da će mi faliti hrane, imam svoju njivu s koje mogu ubrati dovoljno za doručak, ručak i večeru. Uđeš u vrt, ubereš kopriva, zelja, divljega luka - toliko toga imamo za ubrati i skuhati, nismo se bojali da ćemo ogladnjeti.
Marica smatra kako smo u ovo moderno doba zaboravili na prirodno i trčimo za onime što se jede 's nogu'.
- Naučili smo se brzoj hrani, brzom pekmezu i brzom ajvaru. Svi trebamo malo pametnije razmišljati, da je zemlja majka hrane i dok god idemo za tom umjetnom i brzom hranom, neće nam biti dobro.
Marica nam je ispričala i kako se počela baviti uzgojem blitve, luka, krumpira i čičoka.
- Došla sam 1991. godine na Dolac, odlučila sam dati otkaz u državnoj firmi i krenuti u proizvodnju. Kada je suprug saznao, nije razgovarao i spavao sa mnom tri mjeseca, priznala je Marica da su počeci bili teški. Kada je krenula, imala je samo jednu motiku, vile i grablje.
- Došla sam na njivu i nisam znala gdje početi i što uopće raditi - prisjeća se voljena kumica s Dolca, Marica.
- Pitala sam gospodina da mi objasni gdje ću točiti gorivo, kako ću ju upaliti i kako ću krenuti s tom teškom mašinom. On mi je na to odgovorio: 'Pa gospođo, valjda vam muž zna kako ćete točiti gorivo u frezu'. Ja sam mu na to rekla da neće moj muž frezat, nego ja. Nije mi bilo teško, ali danas me ponekad bole ruke...
Marica ima OPG kao i mnogi u Hrvatskoj koji se bave proizvodnjom voća i povrća, a zbog korone je pretrpjela velike gubitke. Od kada su krenule zabrane prodaje na Dolcu, što je u njezinoj kući glavni prihod, bilo je teških dana.
- Ovo je danas jako teško i krvavo, nije jednostavno dići se u četiri sata, pakirati robu i onda voziti cijeli dan od mjesta do mjesta. Puno robe od zime je propalo, nažalost. Svi smo izgubili oko 30-40 posto.
- Želim zahvaliti svima koji su nam pomogli da se umrežimo za prodaju i dostavu kupcima, da nije toga, bili bi gladni kruha.
I za kraj je kumica Marica ostavila jednu poruku mladima u nadi da će ju poslušati: 'Molim vas izađite iz stanova! Cijeli dan provedite u prirodi, šećite što više po šumi, trčite po livadama, hodajte gdje je manje kuća i iskoristite majku prirodu. Berite divlje radiče, naučite djecu da jedu prirodnu hranu. Ne zadržavajte se u stanovima. Stanovi i zidovi psihički djeluju na svakog čovjeka. Ovdje kada izađete vani i dođete u mir, i opustite se.'
Za kraj samo možemo reći: Marice, svaka riječ Vam je na mjestu!
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
05:34